Glumac Dobrica Agatonović je preminuo u svojoj 83. godini a tu je vijest objavilo Narodno pozorište Republike Srpske. Bio je u krugu bližih poznatiji kao Aga.
Dobrica Agatonović ostavio je prazninu na pozorišnoj sceni i u srcima svih koji su ga pratili i voljeli tokom njegovog života i karijere. Bio je glumac širokog spektra, sposobno da iznese i ozbiljne dramske likove i da nasmije publiku iskrenim humorom.
Rođen 1942. godine u Blacu, u Srbiji, ljubav prema glumi odvela ga je u Novi Sad, gdje je završio Glumačku školu. Prve profesionalne korake napravio je u Vršcu, a potom se preselio u Banjaluku, gdje je proveo ostatak svog radnog vijeka. Njegova karijera u Narodnom pozorištu Republike Srpske počela je 1968. godine i trajala 38 godina. U tom periodu odigrao je brojne zapažene uloge, dokazavši svoju sposobnost da briljira u tragičnim, ali i komičnim ulogama.
Dobitnik je mnogih nagrada, a posebnu pažnju zaslužuje Aprilska nagrada grada Banja Luke, jedno od najprestižnijih priznanja u kulturi. Njegov doprinos scenskoj umjetnosti prepoznali su kolege i publika, a aplauzi su trajali dugo nakon njegovih nastupa. Osim na pozorišnim daskama, Agatonović je ostvario značajan rad i u filmu i televiziji.
Njegova najpoznatija filmska ostvarenja uključuju „Dan duži od godine“ (1971) i „Doktor Mladen“ (1975), a televizijske uloge učinile su ga omiljenim licem u mnogim domaćinstvima širom bivše Jugoslavije. Gledali smo ga u serijama poput „Morava“, „Misija majora Athertona“, „Goli život“ i „Žene, ljudi i sve ostalo“. No, možda je najviše ostao upamćen po svojoj ulozi Deke Uzelca u seriji „Selo gori, a baba se češlja“, gdje je briljirao u epizodi „Guska“. Ta uloga ostala je trajno urezana u kolektivno pamćenje gledalaca.
- Kako ističe RTRS, Agatonović je bio glumac koji je život na sceni doživljavao kao misiju, a ne samo kao profesiju. Njegovi likovi uvijek su imali dubinu, bez obzira na to da li su bili tragični ili komični, a njegov glas i izraz lica donosili su posebnu dozu topline i životne istine. Zbog toga su ga mnogi nazivali „glumcem iz naroda“.
Agatonovićev rad na televiziji proširio je njegovu popularnost na mlađe generacije. Serije poput „Tata i zet“ i „To vrelo leto“ pokazale su njegovu sposobnost da se prilagodi novim trendovima, ostajući blizak publici i nakon što se povukao iz stalnog angažmana u pozorištu. Njegova posljednja pojavljivanja bila su u popularnim serijama „Selo gori, a baba se češlja“ i „Foliranti“, čime je još jednom potvrdio svoju svestranost.
Sahrana će biti održana u njegovom rodnom Blacu, 8. septembra, u 13 sati. Time će se glumac, koji je bio simbol banjalučke pozorišne scene gotovo četiri decenije, vratiti u mjesto gdje je sve počelo. Ovaj krug zatvara njegov život i karijeru, ostavljajući iza sebe djela koja će živjeti.
Kolege iz Narodnog pozorišta RS opisali su ga kao čovjeka velikog srca, uvijek spremnog pomoći mladim glumcima i podijeliti svoje iskustvo. „Aga je bio stub našeg ansambla, čovjek bez kojeg bi repertoar bio nezamisliv“, rekli su u oproštajnim porukama. Njegova posvećenost umjetnosti i ljudima učinila ga je voljenim, ne samo kao glumca, nego i kao prijatelja i mentora.
Njegov odlazak podsjeća nas na to koliko je pozorište Republike Srpske iznjedrilo značajnih umjetnika koji su ostavili neizbrisiv trag. Nezavisne novine ističu da je Agatonović pripadao generaciji koja je gradila temelje modernog pozorišta u Banjaluci, a njegovo ime ostat će upisano među onima koji su to činili s najvećom strašću i ljubavlju.
Iako je fizički otišao, likovi koje je stvorio na sceni i ekranu nastavit će da žive. Dobrica Agatonović ostat će upamćen kao glumac koji je znao da nas rasplače i nasmije u istoj mjeri, podsjećajući nas na snagu umjetnosti. Njegova karijera i životno djelo dokaz su da istinska posvećenost i ljubav prema umjetnosti nikada ne prolaze, već se prenose na generacije koje dolaze.
