Jedno jednostavno pitanje na društvenim mrežama zapalilo je internet i podijelilo ljude širom regiona. Muškarci i žene raspravljaju danima, a komentari se broje u hiljadama. Sve je počelo rečenicom koja je mnoge šokirala
- Tema koja se pojavila na društvenim mrežama izazvala je pravu lavinu komentara i podijelila javnost. Sve je počelo jednim naizgled jednostavnim pitanjem: da li je normalno da muškarac više voli svoju ženu nego svoju djecu? Upravo to pitanje otvorilo je veliku raspravu o tome kako ljudi danas doživljavaju ljubav, koliko je ona različita u odnosu na partnere i djecu te postoji li uopće mogućnost da se ljubav mjeri i poredi.
Ljubav je, kažu mnogi, najkompleksnije ljudsko osjećanje. Ona nema granice, ne može se objasniti jednom rečenicom niti uporediti između dvoje različitih ljudi. Ipak, kada se na internetu pojavi pitanje koje zadire u samu srž porodičnih odnosa, gotovo je nemoguće ostati ravnodušan. Upravo to se dogodilo kada je jedan korisnik Twittera napisao: „Koliko god djece da budemo imali, moja žena će uvijek biti na prvom mjestu!“ Ova objava ubrzo je postala viralna i izazvala burnu diskusiju širom mreža.
Neki su taj stav podržali, tvrdeći da ljubav prema partneru ima poseban temelj koji ne može nestati čak ni nakon što se djeca rode. Prema njima, brak je srž porodice – veza koja sve pokreće i održava. Bez čvrste veze između partnera, smatraju, ni porodica ne može funkcionisati. Drugi su, međutim, žestoko osporili takvo razmišljanje. Za njih, ljubav prema djetetu nema konkurenciju, jer dijete je dio roditelja – krv, srce i nastavak života.
- U komentarima ispod objave mogli su se pročitati različiti pogledi. Jedni su tvrdili da ljubav prema ženi i ljubav prema djetetu ne mogu stajati na istoj vagi, jer su potpuno različite. Dok se ljubav prema partneru gradi na privrženosti, povjerenju i uzajamnom poštovanju, ljubav prema djetetu nastaje prirodno – ona je bezuslovna i ne traži objašnjenje. „Volim ih oboje, ali na drugačiji način,“ napisao je jedan korisnik, dodajući da se te dvije ljubavi ne mogu porediti jer dolaze iz različitih dijelova duše.
Među mnogim komentarima, jedan je posebno privukao pažnju: „Volim svoju ženu jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni naše djece.“ Ovaj odgovor ukazao je na važnu istinu – porodična ljubav počinje ljubavlju između dvoje ljudi. Prije nego što nastane porodica, postoji par koji se voli, poštuje i stvara zajednički život. Upravo ta ljubav postaje temelj na kojem se gradi sve ostalo.
Psiholozi se često slažu da ljubav između partnera i roditeljska ljubav ne treba biti konkurencija, već da one trebaju postojati u ravnoteži. Kada partneri održavaju snažnu povezanost i međusobno poštovanje, to se prenosi i na djecu, koja tada rastu u stabilnom i sigurnom okruženju. Ako, međutim, jedan od tih odnosa počne slabiti, dolazi do disbalansa koji se može osjetiti u cijeloj porodici.
- Neki korisnici društvenih mreža isticali su i praktičan aspekt: djeca jednog dana odlaze, dok partner ostaje. Taj argument, iako realističan, mnogima je zvučao suviše hladno. Ipak, iza njega se krije ideja da brak, ako je zasnovan na ljubavi i međusobnom razumijevanju, treba biti trajna podrška kroz sve faze života – i s djecom i bez njih.
Drugi su pak tvrdili da je pogrešno uopće praviti poredak. Za njih, ljubav nije natjecanje niti nešto što se može svrstati u kategorije. Oni vjeruju da prava ljubav prema partneru ne umanjuje ljubav prema djeci, već da obje ljubavi mogu postojati u savršenom skladu. Na kraju, kažu, bitno je voljeti iskreno i čisto, bez potrebe da se odredi ko zauzima „prvo mjesto“.
Ovakve rasprave na društvenim mrežama često otkrivaju koliko su emocije ljudi duboke i različite. Neki govore iz iskustva, drugi iz rana, a treći iz ideala. I dok se jedni bore da objasne zašto je njihova ljubav prema partneru posebna, drugi se prisjećaju trenutaka kada su prvi put držali svoje dijete u naručju i znali da ništa ne može biti veće od toga.
- Zanimljivo je da mnogi psiholozi ističu kako ljubav prema partneru često postaje ogledalo ljubavi prema djeci. Kada dijete vidi svoje roditelje kako se vole, podržavaju i poštuju, ono uči što znači zdrava emocija. Suprotno tome, ako među roditeljima postoji sukob, hladnoća ili distanca, to ostavlja trag i na dječjem osjećaju sigurnosti.
Na kraju, može se reći da ovo pitanje nema tačan odgovor. Ljubav nije matematika, niti se može izmjeriti. Ona se izražava na bezbroj načina – kroz pažnju, žrtvu, podršku i razumijevanje. Svako voli drugačije, ali ono što je zajedničko svima jeste da svaka ljubav, bilo prema partneru ili djetetu, ima svoju posebnu vrijednost i smisao.
- Zato, umjesto da se postavlja pitanje koga treba više voljeti, možda je važnije zapitati se – koliko iskreno volimo i koliko njegujemo odnose koje imamo. Jer prava ljubav, ona koja traje i povezuje, ne traži rangiranje. Ona jednostavno postoji – tiha, snažna i prisutna, u svakoj porodici koja zna da ljubav ne mjeri, nego dijeli.
