Prema frizeru Justinu Hickotxu i drugim stručnjacima za kosu, duge, ravne frizure možda i nisu najbolja opcija za žene starije od 50 godina. Iako duga kosa nudi ljepotu i svestranost, ona ne naglašava uvijek najpovoljnije crte lica, što je važno. značaj za zrelije žene.
Slično kao što odjeća može istaknuti ili sakriti različite dijelove tijela, kosa može naglasiti karakteristike lica, osobito kada je stilizirana u slojevima. Justin napominje da slojevita frizura ima drugačiji učinak od jednostavnog mijenjanja duljine kose, slično kao što pripijena odjeća može učinkovitije prikazati obline od široke haljine.
Tekstura se može poboljšati nanošenjem slojeva, koje također uokviruje lice i daje podignuti izgled, učinkovito čineći da izgledate mlađe. Unatoč tome, mnoge žene izbjegavaju slojeve kose zbog zabrinutosti da bi njihova kosa mogla djelovati tanje, neravnomjerno ili “isjeckano”. Prema riječima stručnjaka, kada se slojevi pravilno nanose, oni zapravo mogu pomladiti i osvježiti izgled lica. Za one koji oklijevaju oko drastičnih promjena, Džastin preporučuje uvođenje slojeva isključivo na prednjem dijelu kose. Ovaj pristup dodaje kretanje i oblik dok minimalizira značajne promjene. Osim toga, ova je metoda prilagodljiva jer prednji slojevi lako izrastaju, što ženama omogućuje samopouzdano eksperimentiranje.
Uz duljinu i stil kose, boja je također presudan faktor. Preporuke stručnjaka objavljene u časopisu “The Voice” sugeriraju da bi se žene starije od 50 godina trebale kloniti tamnih nijansi poput crne, tamno smeđe i tamnocrvene, jer ti tonovi mogu istaknuti bore i nesavršenosti na licu, što ih u konačnici čini starijima.
Umjesto toga predlažu se svjetliji tonovi i prirodni pramenovi, jer stvaraju iluziju sunčeve svjetlosti koja se odbija od kose, što rezultira mekšim i mladenačkim izgledom lica. Da zaključimo, iako neki pojedinci možda više vole dugu kosu jednake duljine, isprobavanje slojeva i svjetlijih nijansi može biti okrepljujuće. Ovaj pristup poboljšava izgled i naglašava najljepše crte lica, omogućujući ženi da odiše samopouzdanjem i mladolikošću.
BONUS TEKST:
Jedna od fascinantnih pojava u biljnom svijetu je mimosa pudica, koja se naziva “stidljiva biljka” ili “biljka koja se pokreće”. Ova biljka, porijeklom iz tropskih regija Južne Amerike, posjeduje jedinstvenu osobinu: njeni listovi se povlače i zatvaraju na najmanji dodir. Ova reakcija je izuzetno brza, što stvara utisak da biljka “oseća” kada je neko dodirne.
Mehanizam poznat kao seizmomorfizam omogućuje ovu izvanrednu pojavu, a predstavlja reakciju na fizičke stimulanse poput dodira, vjetra ili vibracija. Kada dođe do kontakta između listova, ćelije su smještene na bazi lista oslobađaju vodu, što rezultira brzim savijanjem i zatvaranjem listova. Ovaj postupak pomaže biljkama da se zaštite od mogućih pretnji, kao što su biljojedi, jer nagli pokreti listova mogu odvratiti insekte ili male životinje koje bi mogle predstavljati opasnost.
Iako se može činiti da biljka izbjegava dodir, znanstvenici vjeruju da je to obrambeni mehanizam i očuvanje energije. Kada se listovi zatvore, biljka privremeno obustavlja proces fotosinteze, ali na taj način smanjuje rizik od oštećenja ili gubitka vode.
Mimosa pudica, pored svojih fascinantnih reakcija na dodir, poznata je i po ljekovitim svojstvima. U okviru tradicionalne medicine koristi se za liječenje različitih stanja, uključujući infekcije, upale i kožne probleme. Koreni i listovi ove biljke sadrže korisne spojeve koji mogu pomoći u borbi protiv bakterija i gljivica.
Ova “stidljiva biljka” nije samo zanimljiva s estetskog aspekta, već predstavlja i jedan od pokazatelja neverovatne sposobnosti biljke da se prilagode spoljnim uvjetima. Njena jedinstvena osobina pokreta često je omiljena među botaničarima i ljubiteljima biljaka koje istražuju biološke reakcije.
