Na društvenim mrežama se pojavilo jedno pitanje koje je izazvalo pravi emotivni haos. Neki su se složili, drugi su se zgrozili, a treći su samo nijemo posmatrali raspravu koja je otkrila koliko je ljubav zapravo složena. Više pročitajte u nastavku teksta:
- Kada je jedan tvit obišao društvene mreže s pitanjem „Da li je normalno da muškarac više voli svoju ženu nego svoju djecu?“, malo ko je očekivao da će izazvati toliko burnih reakcija. Naizgled jednostavno pitanje pretvorilo se u raspravu o samoj suštini ljubavi, o njenim oblicima i granicama, o tome koga zapravo volimo najviše i zašto. Ono što je počelo kao obična objava ubrzo je postalo tema koja je podijelila javnost i pokrenula tisuće komentara muškaraca i žena širom regiona.
Ljubav je, kako mnogi kažu, najkompleksnije ljudsko osjećanje, nešto što se ne može ni izmjeriti ni objasniti jednostavnim riječima. Svaka osoba je doživljava na svoj način, ali upravo to i čini ovakva pitanja toliko osjetljivima. Rasprava na internetu pokazala je da je granica između ljubavi prema partneru i ljubavi prema djeci za mnoge gotovo nemoguća za povući.
Jedan korisnik Twittera, čija je objava pokrenula cijelu lavinu komentara, napisao je: „Koliko god djece da budemo imali, moja žena će uvijek biti na prvom mjestu!“ Ova izjava odmah je izazvala snažne reakcije – neki su je smatrali dokazom istinske odanosti, dok su drugi tvrdili da je emocionalno pogrešna. Za mnoge roditelje, pomisao da bi neko volio supružnika više od vlastitog djeteta činila se gotovo neprihvatljivom.
- Međutim, nije bilo malo ni onih koji su razumjeli i podržali ovu izjavu. Oni su tvrdili da ljubav prema partneru nije slabija ni sebičnija, već temelj porodice. Bez snažne veze između muža i žene, kažu, ni porodica ne može opstati. Jedan od komentara koji se izdvojio glasio je: „Volim ih sve podjednako, jer da nije bilo te žene, ta djeca se ne bi rodila. Sve je to jedna ljubav, samo u različitim oblicima.“
Ono što je posebno zanimljivo u ovoj raspravi jeste koliko su se mišljenja razlikovala. Neki su isticali da je ljubav prema partneru i djeci nespojiva i neuporediva, jer svaka dolazi iz drugačijeg dijela srca. Ljubav prema djeci, tvrde, prirodna je, instinktivna i bezuslovna. Ljubav prema partneru, s druge strane, zahtijeva trud, međusobno poštovanje i svjesnu odluku da se svakodnevno bira ta osoba.
S druge strane, bilo je i onih koji su smatrali da ljubav prema ženi ili mužu mora biti jača, jer je to veza koja ostaje „do kraja puta“, dok djeca jednog dana odlaze i stvaraju vlastite živote. Jedan od korisnika je to slikovito opisao riječima: „Djeca će jednog dana otići, ali žena je ta koja ostaje uz tebe kad svi drugi odu.“
- Ipak, mnogi su upozoravali da ovakve izjave mogu biti opasno pojednostavljene. Ljubav nije natjecanje, niti se može porediti po jačini ili važnosti. Dok ljubav prema partneru predstavlja stub na kojem porodica stoji, ljubav prema djeci je korijen koji tu porodicu povezuje. Ove dvije ljubavi ne isključuju jedna drugu, već se međusobno dopunjuju.
Zanimljivo je i to da su neki psiholozi koji su se uključili u raspravu objasnili da ovakva pitanja obično potiču iz nesigurnosti u odnosima. Kada se osoba pita koga voli više, često zapravo pokušava da razjasni svoju emocionalnu ulogu u porodici. Ljubav prema djeci, kažu, više je usmjerena na zaštitu i brigu, dok je ljubav prema partneru više povezana s bliskošću, privrženošću i željom za zajedništvom.
Jedan od najzapaženijih komentara u cijeloj diskusiji došao je od muškarca koji je napisao: „Nije stvar u tome koga više voliš, nego kome više daješ. Djeci daješ sve što imaš, ali ženi daješ sebe.“ Ove riječi su mnoge natjerale na razmišljanje, jer su dotakle samu suštinu odnosa – ideju da ljubav nije brojčano mjerljiva, već se pokazuje kroz djela i svakodnevne izbore.
- Na kraju, cijela rasprava pokazala je da ne postoji univerzalan odgovor. Ljubav prema partneru i djeci ne mogu se svesti na usporedbu, jer su obje duboke, iskrene i neophodne. Oni koji su pokušali da ih rangiraju ubrzo su shvatili da time gube smisao onoga što ljubav zapravo jeste – osjećaj koji ne poznaje granice ni mjerenja.
U stvarnosti, najzdraviji odnosi su oni u kojima postoji ravnoteža – gdje partneri jedno drugo poštuju, a djeci daju siguran temelj na kojem mogu graditi svoj život. Ljubav između muža i žene tada postaje primjer koji djeca nose sa sobom kroz život, kao model kako izgleda prava povezanost.
- Kada se sve sabere, pitanje s društvenih mreža možda nikada neće imati tačan odgovor. Ali ono nas je podsjetilo da ljubav nije matematička jednačina. Ne voli se „više“ ili „manje“ – voli se drugačije. I upravo u toj različitosti leži njena ljepota.
