Neki ljudi žive duže nego što bi iko mogao zamisliti, ali ono što ih razlikuje nije sreća ni genetika. Priča o jednom britanskom naučniku pokazuje da tajna dugovječnosti nije u skupim tretmanima, već u načinu na koji živimo svaki dan.
- Britanski imunolog William Frankland ostavio je iza sebe ne samo naučne doprinose koji su promijenili medicinu, nego i duboku životnu lekciju o tome kako se postiže dug i ispunjen život. Doživio je nevjerovatnih 108 godina, a njegova priča pokazuje da dugovječnost nije slučajna, već rezultat svjesnog odnosa prema tijelu, umu i svakodnevnim navikama.
Još od mladosti, Frankland je vjerovao da se zdravlje gradi iznutra — kroz jednostavnost, kretanje i mentalnu bistrinu. Dok je većina ljudi u njegovim godinama razmišljala o mirovanju, on je i dalje zračio energijom, znatiželjom i radošću prema životu. Kao imunolog koji je više od sedam decenija radio na razvoju cjepiva i seruma, nije samo proučavao imunitet nego ga je i živio.
Tokom karijere sarađivao je s poznatim alergologom Arturom Soferom, s kojim je doprinio razvoju antihistaminika – lijeka koji je promijenio način liječenja alergija u cijelom svijetu. Ipak, ono što je najviše fasciniralo njegove kolege i javnost bila je njegova vitalnost, bistar um i pozitivan duh koji nije blijedio ni u stotoj godini života.
- Frankland je često naglašavao da tajna dugovječnosti ne leži u čudotvornim lijekovima, već u svakodnevnim navikama. Od djetinjstva je boravio na svježem zraku, radio fizičke poslove i hranio se prirodno. Vjerovao je da je upravo pokret najvažniji oblik medicine, često ponavljajući svoju omiljenu rečenicu: „Život je sinonim za kretanje.“
Njegov dan je uvijek uključivao barem pola sata šetnje, lagane vježbe snage i rad u vrtu. Vrtlarenje mu nije bilo samo razonoda, već način da se poveže s prirodom i da umiri misli. Prema pisanju BBC Healtha, to mu je bilo poput meditacije u pokretu, trenutka kada bi se uronio u sadašnjost i pronašao mir u jednostavnim stvarima.
Što se tiče prehrane, Frankland je slijedio mediteranski stil ishrane – obilje povrća, maslinovo ulje, riba, cjelovite žitarice i što manje prerađene hrane. Izbjegavao je šećere, teške obroke i industrijske proizvode, vjerujući da tijelo najbolje funkcioniše kada mu damo ono što prepoznaje iz prirode. Redovna rutina bila mu je svetinja – ustajanje, obroci, rad i odmor uvijek u isto vrijeme. Takva disciplina pomagala mu je da održi stabilan bioritam i uravnotežen nivo šećera u krvi.
- No, Frankland je znao da fizičko zdravlje nije dovoljno. Njegov um bio je stalno u pokretu. Svakodnevno je čitao, rješavao križaljke i sudoku, te se družio s kolegama naučnicima. Tvrdio je da mozak, kao i mišić, gubi snagu ako se ne koristi. „Moj mozak nema pravo da se ulijeni,“ govorio je uz osmijeh. Upravo ta neutaživa znatiželja bila je gorivo koje ga je održavalo vitalnim i motiviranim čak i u dubokoj starosti.
Kada bi ga pitali što smatra najvećim neprijateljem dugovječnosti, odgovarao bi bez razmišljanja: stres. Smatrao je da negativne emocije doslovno troše životnu energiju, dok osmijeh i optimizam djeluju poput lijeka. Njegova omiljena izreka bila je: „Najbolji vitamini su optimizam i smisao za humor.“ Bio je uvjeren da zdrav duh stvara zdravo tijelo, a čovjek koji zna pronaći radost u svakodnevici – živi duže i bolje.
Čak i nakon što je prešao stotu godinu, Frankland nije prestao doprinositi nauci. Prema pisanju The Guardiana, govorio je kako mu „svaka nova činjenica daje razlog da ustane iz kreveta“. To pokazuje da nikada nije tražio izgovore da se povuče, već je život doživljavao kao neprekidno putovanje učenja i istraživanja.
- Njegova filozofija može se sažeti u nekoliko jednostavnih principa: umjerenost, znanje i vjera u život. Vjerovao je da dugovječnost ne dolazi iz jedne navike ili formule, već iz ravnoteže svega – hrane, kretanja, sna, misli i osjećaja. Kada su ga novinari upitali postoji li tajna za dugi život, odgovorio je skromno: „Ne postoji jedna formula — to je spoj svega.“
U posljednjim godinama života, Frankland je često dijelio savjete mlađima, ali i podsjećao da se ne smije zaboraviti ono najvažnije – živjeti s radošću. Njegove riječi i danas odzvanjaju kao mudra poruka: „Ne trošite život pokušavajući ga produžiti — živite ga s radošću, i on će vam sam uzvratiti.“
Njegovih 108 godina nisu bile samo dokaz fizičke izdržljivosti, već snage duha koji odbija posustati. Bio je primjer da istinska dugovječnost nije u brojevima, već u kvaliteti dana koje živimo. Njegov život pokazuje da svaki čovjek u sebi nosi najbolji mogući eliksir — volju da misli pozitivno, da se kreće, da voli i da nikada ne prestane učiti.
- William Frankland nije tražio besmrtnost, ali ju je, na svoj način, dosegao — kroz znanje koje je ostavio, osmijehe koje je darovao i inspiraciju koju i danas budi u svima koji vjeruju da život vrijedi živjeti punim plućima, bez straha i žurbe.
