U Sarajevu je postavljeno pitanje za koje su mnogi mislili da će zapaliti stare balkanske varnice. Ali, ono što su građani odgovorili potpuno je preokrenulo očekivanja i otkrilo nešto što niko nije predvidio. Ova priča nosi iznenađenje koje mijenja percepciju o jednom gradu i njegovim ljudima…
- Priča koja je nedavno privukla veliku pažnju počinje jednostavno, anketom koja je naizgled imala potencijal da podijeli ljude. U Sarajevu je postavljeno pitanje koje je moglo probuditi stare rane, otvoriti prostor za frustracije i oživjeti dobro poznate balkanske napetosti. No, umjesto očekivanih reakcija, građani su iznenadili iskrenošću, ali i jednim neočekivanim atributom – odbijanjem mržnje kao načina razmišljanja.
Uprkos provokativnom pitanju „Koju državu najviše mrzite?“, ljudi su već u prvim odgovorima jasno stavili do znanja da ne žele biti dio takvog narativa. Umjesto da krenu putem podjela, mnogi su odmah odbacili samu osnovu pitanja. Jedan od prolaznika sažeo je zajednički osjećaj rekavši da su politika i narod dvije potpuno različite stvarnosti. U njegovom glasu se osjetila neka vrsta umora, ne prema ljudima iz drugih država, nego prema beskrajnim sukobima koji stalno dolaze odozgo, a rijetko imaju ikakve veze s običnim životom.
Takav stav nije bio usamljen. Mnogi građani su pokazali zrelost i sposobnost da iznad svega cijene mir, a nećkanje da izgovore bilo šta negativno jasno je pokazalo da Sarajevo nosi dugogodišnje iskustvo sa sobom – iskustvo koje je naučilo ljude da cijene suživot više nego ikada.
- Posebno zanimljiv dio ankete bio je razgovor sa mlađim stanovnicima, studentima i radnicima koji su žurili na svoje obaveze. Upravo su njihovi odgovori najglasnije odjeknuli. Mladi su otvoreno govorili da na Balkanu već postoji dovoljno realnih problema i da bi „dodavanje novih kroz mržnju bilo potpuno besmisleno“. Njihovi komentari bili su istovremeno praktični i optimistični, pokazujući da nova generacija vidi širu sliku – ne žele se baviti stvaranjem sukoba, već pronalaženjem rješenja za svakodnevne izazove.
Naravno, nije nedostajalo ni humora. Jedan od ispitanika, sredovječni gospodin, nasmijao je ekipu rekavši da „mrzi jedino poreze“, sugerišući time da su stvarni problemi sasvim druge vrste. Takvi trenuci su jasno pokazali da Sarajlije ne razmišljaju kroz prizmu mržnje prema narodima ili državama, nego se suočavaju sa životom kakav jeste – pun izazova, ali i pun nade.
Ovaj ton tolerancije zabilježili su i domaći mediji poput Klixa, Avaza i N1. Raniji izvještaji potvrđuju da Sarajevo, uprkos teškoj prošlosti, danas pulsira duhom otvorenosti i međusobnog poštovanja. Grad koji je preživio najgore scenarije zna da je suživot jedini put naprijed, pa se građani često distanciraju od nepotrebnih podjela. Čak i oni koji rijetko prate politiku jasno su izrazili da ne žele da traume prošlosti određuju buduće generacije.
- Kako je anketa odmicala, postalo je vidljivo da ljudi bez obzira na porijeklo, vjeru ili identitet šalju jednu jasnu poruku: mržnja više nema što tražiti ovdje. Umjesto toga, fokusirali su se na povezivanje, na činjenicu da život već nosi dovoljno tereta. Jedna mlada žena je rekla da joj je potpuno besmisleno mrziti neku državu kada, kako je naglasila, „obični ljudi uvijek pronađu način da se poštuju“. Ova rečenica nosila je posebnu težinu jer je dolazila iz iskustva generacije koja želi ostaviti sukobe iza sebe.
I drugi mediji su to primijetili. Oslobođenje je ranije pisalo o visokoj toleranciji Sarajlija, dok je Radio Sarajevo prenio da među mladima sve više prevladava uvjerenje da je kolektivna mržnja neproduktivna. Nova BH je naglasila da građani danas žele stabilnost, ekonomske reforme i pristojan život, a ne učešće u beskrajnim ideološkim raspravama.
Kako se anketa bližila kraju, ekipa koja ju je provodila očekivala je da će se barem jedan ispitanik prepustiti negativnim komentarima. No, čak i tada, razgovor se najčešće vraćao na realne probleme: zapošljavanje, troškove života, kvalitet zdravstva, puteve, infrastrukturu. Ljudi su jednostavno imali previše svojih briga da bi gubili vrijeme na izmišljene neprijatelje.
- Iako se radi o jednostavnoj uličnoj anketi, njen rezultat pokazao je duboku poruku. Sarajevo i njegovi stanovnici možda nose ožiljke prošlosti, ali upravo zbog toga pokazuju čvrstu odlučnost da žive drugačije. Umjesto mržnje, biraju razumijevanje. Umjesto podjela, biraju stabilnost. A možda najvažnije – biraju da se okrenu budućnosti.
U gradu koji je nekada bio simbol podjela, danas se jasno vidi duh zajedništva. Sarajlije žele bolji život za sebe i svoje sugrađane, i sve manje pristaju na retoriku koja ih pokušava uvjeriti da neprijatelje trebaju tražiti izvan svojih granica. Ako išta, ova anketa je pokazala da je Sarajevo zrelo, snažno i spremno da krene naprijed – bez tereta mržnje koji je predugo sputavao cijeli region.
