Dok milioni vjernika započinju božićni post, mnogi se pitaju da li se mogu osloniti na konzerviranu ribu kao brz i praktičan obrok. Ali ono što su stručnjaci otkrili o nivou žive, bisfenolu A i skrivenim rizicima iz popularnih konzervi moglo bi iznenaditi baš svakoga.
- Božićni post je za pravoslavne vjernike period tokom kojeg mnogi u potpunosti mijenjaju svoje prehrambene navike, a jedan od najčešćih izbora postaje riba, naročito ona u konzervi poput tune, skuše ili sardine. Iako djeluje praktično i lako dostupno, brojni vjernici ovih dana postavljaju isto pitanje: koliko je zapravo sigurno oslanjati se na konzerviranu ribu tokom posta i da li ona može povećati nivo žive u krvi? Da bi razriješili dileme, stručnjaci su za TV Prva objasnili šta tačno treba znati prije nego što se konzerva otvori.
Sagovornici, prof. dr Zoran Marković, biolog i profesor ribarstva, i prof. dr Svetlana Stanišić, doktor fizičke hemije, skrenuli su pažnju na nekoliko važnih činjenica koje mnogi zanemaruju. Dok većina misli da je jedina briga sadržaj žive, prof. Stanišić je istakla da se rizici ne završavaju na tome. Posebno je naglasila problem bisfenola A, supstance koja se može pronaći u unutrašnjem premazu konzervi i koja, kako je objasnila, funkcioniše kao endokrini disruptor, što znači da može narušiti hormonski balans.
Evropska agencija za bezbjednost hrane već je ozbiljno reagovala i drastično smanjila dozvoljeni dnevni unos ove supstance – prema riječima Stanišić, čak 20.000 puta. Upravo ta informacija posebno je uznemirila gledaoce, jer se pokazalo koliko je mala količina dovoljna da se prekorači preporučeni limit. Prof. Stanišić je pojasnila da jedna konzerva ribe, koja obično sadrži oko 80 do 100 grama, može biti dovoljna da osoba od oko 70 kilograma pređe dnevno dozvoljeni unos bisfenola A, što je činjenica koja mijenja perspektivu mnogima koji rado biraju baš ovakve proizvode tokom posta.
- Ipak, ona je naglasila da je ključ u raznovrsnosti. Tokom posta treba težiti uravnoteženoj ishrani, kombinovati različite namirnice i ne oslanjati se na jedan tip obroka. „Treba jesti ribu, ali unos konzervirane ribe treba ograničiti”, ponovila je više puta, savjetujući da se isprobaju i druge opcije – od ovsenih kaša s biljnim mlijekom, do orašastih plodova koji mogu biti odlična zamjena za običan doručak.
Prof. Marković se nadovezao na važnost raznovrsnosti, ali sa snažnim naglaskom na to koliko je riba – u bilo kojem obliku – korisna za zdravlje. Prema njegovim riječima, teško je naći namirnicu životinjskog porijekla koja je nutritivno bogatija od ribe. Ona sadrži esencijalne aminokiseline, visokokvalitetne proteine i polinezasićene masne kiseline koje pozitivno utiču na čitav organizam. Upravo te masne kiseline štite od brojnih bolesti i doprinose jačanju imuniteta.
Marković je istakao i važan podatak: kardiovaskularne bolesti su i dalje jedan od najvećih uzroka smrtnosti, a pravilna ishrana, uključujući ribu, može značajno smanjiti rizik. Prema njegovim riječima, riba pomaže u zaštiti od kancera, dijabetesa, pa čak i poremećaja mentalnog zdravlja poput depresije i demencije. Zato on smatra da je potpuno pogrešno demonizovati ribu iz konzerve, jer rizici postoje u svemu što nas okružuje.
- U jednom trenutku postavio je i retoričko pitanje koje je odjeknulo među gledaocima: “Da li postoji opasnost? Pa, od čega ne postoji?” Podsjetio je da pijemo vodu iz cijevi za koje ne znamo da li su olovne, da svakodnevno udišemo vazduh pun nečistoća i da živimo u okruženju koje je prepuno potencijalnih rizika. U tom smislu, smatra da povremena konzerva ribe nije stvar zbog koje bi trebalo dizati paniku.
Njegova poruka je jasna: povremena konzumacija konzervirane ribe neće naškoditi zdravlju, ali kao i kod svega, umjerenost je ključna. Naglasio je da se problem ne krije u povremenoj konzumaciji već u tome kada se konzerve jedu svakodnevno i bez ikakvih drugih izvora nutritivno bogate hrane. Raznovrsna ishrana, u kojoj je riba samo jedan od elemenata, ostaje najbolja opcija.
- Tokom ovog razgovora, gledatelji su dobili jasniju sliku o tome šta je važno znati – od sastava konzervi, preko količine žive u ribi, pa sve do stvarnih prednosti i potencijalnih rizika. Ono što su stručnjaci zajednički poručili jeste da treba zadržati zdravu mjeru, osluškivati svoje tijelo i kombinovati različite vrste hrane kako bi organizam dobio sve što mu je potrebno.
Ovaj period posta može biti prilika za reset, promišljanje o zdravlju i eksperimentisanje s novim receptima. Iako je konzervirana riba praktično rješenje, dobro je zapamtiti da izbor postoji – i da je najbolja odluka ona koja uvažava i zdravlje i umjerenost.
