Stručnjaci tvrde da jedan pogrešan komentar može narušiti povjerenje jače nego velika laž. A ono što većina parova radi iz najbolje namjere zapravo je glavni razlog zašto se udaljavaju. Ova otkrića psihologa mijenjaju način na koji gledamo iskrenost u vezi… i mnogi neće biti sretni kad ih pročitaju.
- Psiholozi sve češće naglašavaju da otvorenost u vezi, iako važna, nije uvijek lijek za svaki problem. Ponekad je, prema njihovom mišljenju, mnogo vrednije znati kada prećutati određene stvari, nego insistirati na brutalnoj iskrenosti koja može više štetiti nego koristiti. Upravo o tome govori i psiholog Mark Travers, čije mišljenje prenosi Psychology Today, ističući kako postoji sve više pokazatelja da neke misli, ma koliko bile iskrene, ne doprinose zdravlju veze ako se izgovore u pogrešnom trenutku ili na pogrešan način.
Travers izdvaja dvije situacije koje mnogi shvataju kao bezazlene, a zapravo mogu ostaviti duboke emotivne posljedice. Iako partneri vjeruju da jedno drugom čine uslugu kada govore potpuno otvoreno, stručnjaci upozoravaju da je granica između brige i povređivanja ponekad opasno tanka.
Prva se tiče komentarisanja fizičkih promjena – tema koja se u mnogim vezama otvara gotovo nesvjesno. Ljudi često misle da će partneru pomoći ako mu skrenu pažnju na bore koje su se pojavile, kilograme koje je dobio ili neku nepravilnost koju ranije nisu primjećivali. Međutim, istraživanja pokazuju da takvi komentari rijetko zvuče onako kako ih govornik zamišlja. Umjesto da djeluju kao podrška, oni se nerijetko tumače kao kritika upućena na najosjetljiviji dio čovjeka – na njegov izgled i samopouzdanje.
- Prema jednoj studiji objavljenoj u časopisu Family, Systems & Health, više od polovine ljudi – čak 55% – osjeti pad raspoloženja i sigurnosti u vlastito tijelo nakon razgovora o težini s partnerom, čak i onda kada je tema pokrenuta u opuštenoj i dobronamjernoj atmosferi. To znači da ni blag ton ni osmijeh ne garantuju da će poruka biti shvaćena na način na koji je poslana.
Travers ističe da većinu promjena na vlastitom tijelu ljudi sasvim dobro primijete sami. Zato upozorava da je vrlo vjerovatno da partner, kojeg želimo “obavijestiti” o nekoj promjeni, tu promjenu već dugo vidi. “On živi u svom tijelu svaki dan; ono što ste vi primijetili, gotovo sigurno je primijetio i on”, objašnjava psiholog. Zbog toga predlaže jednostavno pravilo: prije nego što bilo šta izgovorite, zapitajte se da li je taj komentar zaista koristan, i još važnije – da li je nužan.
Druga zamka iskrenosti odnosi se na kritike koje ne doprinose ničijem razvoju. Svaki par se sastoji od dvije ličnosti sa vlastitim navikama, temperamentom i načinima reagovanja. Neke od tih osobina partner često prihvati bez razmišljanja, dok mu druge, s vremena na vrijeme, zasmetaju. Ipak, kada frustracija preuzme primat, ono što se izgovori može zvučati agresivnije nego što je namjera.
- Travers upozorava da postoji ključna razlika između iskrenog razgovora o ponašanju koje izaziva problem i krtike koja proizlazi iz trenutnog nezadovoljstva. Primjeri poput: “Uvijek trošiš novac na gluposti” ili “Prestani to jesti, nezdravo je” tipični su komentari koji se izgovaraju u afektu, a kod onoga ko ih sluša izazivaju osjećaj napada, a ne brige.
Jedno drugo istraživanje, objavljeno u časopisu Behavior Therapy, potvrđuje da način na koji se kritika izgovara ima jednaku težinu kao i njen sadržaj. Savjet, objašnjavaju stručnjaci, može biti motivišući, ali taj isti savjet, izgovoren oštrim tonom ili s pogrešnom namjerom, može postati duboko obeshrabrujući. Partner vrlo dobro osjeća kada riječi dolaze iz empatije, a kada iz nervoze, i rjeđe će obratiti pažnju na suštinu ako osjeti da je napadnut.
Upravo zato psiholog ističe da iskrenost, kada nije izgovorena s dozom obzira, može poljuljati temelje veze. Ono što jedna osoba doživljava kao “samo iskrenu opasku”, druga može doživjeti kao direktan udar na svoje samopouzdanje. U vezama, ton i namjera ponekad govore više nego riječi.
- Stručnjaci naglašavaju da dobra komunikacija nije isto što i brutalna iskrenost. Zrela komunikacija podrazumijeva nježnost u izražavanju, procjenu trenutka i razumijevanje da partner nije dužan da čuje baš svaku misao koja nam proleti kroz glavu. Postoje situacije u kojima je bolje ponuditi podršku nego komentar, tišinu umjesto nepotrebne procjene, osmijeh umjesto savjeta koji može povrijediti.
U konačnici, poenta ovih savjeta nije u tome da partneri kriju istinu jedno od drugog, već da nauče razlikovati trenutke kada istina gradi vezu i one u kojima je narušava. Iskrenost bez empatije nije hrabrost, već nepažnja, poručuje Travers. A svaka veza koja se želi sačuvati i njegovati, zaslužuje riječi koje liječe, a ne one koje odmažu.
