Nestanak mlade studentkinje koji je danima punio naslovnice dobio je neočekivan obrt. Nakon što je pronađena na mjestu koje niko nije mogao ni zamisliti, otkrila je razloge zbog kojih se povukla u tišinu. Njena ispovijest ostavila je mnoge bez riječi
- Priča o dvadesetdvogodišnjoj Tatjani Tramasere iz Italije, studentkinji filozofije čiji je nestanak 11 dana zaokupljao italijansku javnost, dobila je neočekivanu i emotivnu dimenziju onog trenutka kada je pronađena na tavanu kuće porodičnog prijatelja u Salentu. Njeno pojavljivanje nakon dugog perioda potrage izazvalo je olakšanje, ali i niz pitanja, jer se ispostavilo da se mlada žena tamo krila dobrovoljno, bježeći od unutrašnjih borbi koje je dugo skrivala od najbližih.
Policija ju je otkrila na tavanu kuće njenog prijatelja Dragoša, mladića rumunskog porijekla, s kojim je od ranije bila u korektnim odnosima. Iako su mnogi pretpostavili da se možda radi o situaciji u kojoj nije imala izbora, Tatjana je tokom davanja iskaza insistirala na tome da je boravila u kući svojevoljno i da joj Dragoš nijednog trenutka nije naudio. Ta izjava odmah je promijenila tok javnih komentara, ali nije umanjila zabrinutost i nevjericu koje su se širile među ljudima koji su pratili slučaj.
Njena odluka da nestane, da se potpuno izoluje i time izazove paniku među porodicom i prijateljima, naišla je na oštre osude. Mnogi su teško prihvatili da je jedna mlada osoba mogla sebi priuštiti takav čin, svjesno posmatrajući kako porodica prolazi kroz dane iščekivanja i straha. Ipak, oni koji su je poznavali pokušavali su je zaštititi od javnog linča, svjesni da se iza njenog postupka sigurno krije nešto dublje.
- Tokom 11 dana, Tatjana nije pružila nijedan znak života, što je dodatno pojačalo uvjerenje da je u opasnosti. Porodica je prolazila kroz najteže trenutke, moleći se za dobre vijesti, dok je policija pretraživala teren, ispitujući svaki trag koji bi mogao dovesti do nje. Kada je konačno pronađena, šok i olakšanje bili su podjednako prisutni — ali istina o njenom skrovištu donijela je sasvim novo pitanje: zašto?
U razgovoru za italijanske medije, koji je uslijedio nakon pronalaska, Tatjana je otvorila dušu. Govorila je tiho, pazeći na svaku riječ, svjesna težine situacije koju je izazvala. Prisjećajući se dana provedenih u mraku tavana, priznala je da je njeno ponašanje bilo daleko od racionalnog. „Znam da sam svojim postupcima zabrinula i uplašila mnoge“, rekla je, dodajući da je dozvolila da je preplave emocije nad kojima u tom trenutku nije imala kontrolu.
Po prvi put jasno je navela da njen nestanak nije bio ni nepromišljena šala ni želja za privlačenjem pažnje. Naprotiv, objasnila je da iza svega stoji duboki osjećaj unutrašnjeg pritiska s kojim se bori gotovo dvije godine. „To je unutrašnja bitka koju sama vodim, nešto što me lomi i što još nisam naučila savladati“, izjavila je drhtavim glasom dok je nastojala zadržati suze.
- Njena ispovijest otkrila je sliku mlade osobe zarobljene između obaveza, očekivanja i sopstvenih strahova. Dok je spolja djelovala kao posvećena studentkinja i mirna djevojka, u sebi je nosila borbe koje su je postepeno gurale u osamu. Dan njenog nestanka, kako je pojasnila, doživjela je kao trenutak puknuća kada se više nije mogla nositi s teretom koji se nagomilao.
Izabrala je da potraži utočište na mjestu gdje je znala da je niko neće tražiti, vjerujući da će joj kratka izolacija pomoći da sabere misli. Ali kako su dani prolazili, shvatila je da njen bijeg dobija razmjere koje nije očekivala. Svaki novi dan skrivanja postajao je sve teži, a pomisao na povratak rastao je uporedo s osjećajem krivice.
U međuvremenu, njen prijatelj Dragoš našao se u središtu istrage, iako je od početka tvrdio da nije imao nikakvu ulogu u njenom nestanku. Pretrpio je brojne pretpostavke i podozrenja, a njegovo ime se provlačilo kroz medijske izvještaje u kontekstu mogućeg osumnjičenog. Ipak, advokat porodice potvrdio je da protiv njega neće biti podignuta optužnica, jer nije učinio ništa nezakonito niti je učestvovao u Tatjaninoj odluci da se sakrije.
- Tužilaštvo je saopštilo da se istraga i dalje vodi, prvenstveno kako bi se utvrdile sve okolnosti koje su dovele do njenog povlačenja, ali ne i s ciljem da se optuži mladić koji joj je samo pružio prostor. Policija je zadržala njegov telefon radi provjere komunikacije, što je uobičajena procedura u ovakvim slučajevima, ali sve ukazuje na to da je Dragoš iz ove priče izašao kao slučajni svjedok, a ne kao akter.
Tatjanin slučaj pokrenuo je širu raspravu o pritisku pod kojim se nalaze mladi ljudi, naročito studenti suočeni s visokim očekivanjima i strahom od neuspjeha. Njena priča postala je podsjetnik na to koliko se mentalne borbe često odvijaju daleko od očiju javnosti, čak i kada se radi o osobama koje djeluju stabilno i snažno. Njeno priznanje o dvogodišnjoj unutrašnjoj borbi stavilo je u fokus temu koja se često prešućuje — a to je potreba za razumijevanjem i podrškom.
- Iako je tek na početku suočavanja s posljedicama, jasno je da njen povratak neće biti jednostavan. Međutim, činjenica da je skupila snagu da prizna ono što ju je mučilo možda je prvi korak ka ozdravljenju. Dok istraga traje, a porodica pokušava zatvoriti težak period, Tatjana se polako vraća životu, svjesna da će mnoge stvari morati promijeniti, ali i da više nije sama u borbi koju je predugo vodila u tišini.
