Vjerovao je da ima savršen život, stabilnu vezu i prijatelja koji mu čuva leđa. Jedan prizor, viđen sasvim slučajno, promijenio je sve i pretvorio najsretniji dan u životu u trenutak koji se i danas prepričava.
- O nevjerstvu se danas često govori kao o nečemu gotovo uobičajenom, uz savjete kako „sve treba sagledati racionalno“ i kako „ništa nije crno-bijelo“. Međutim, kada se izdaja dogodi lično, sve teorije padaju u vodu. Tada ostaju samo bol, osjećaj poniženja i spoznaja da su vas iznevjerili oni kojima ste najviše vjerovali. Upravo kroz takvo iskustvo prošao je mladić iz ove priče, uvjeren da gradi zajedničku budućnost sa ženom koju voli i prijateljem kojeg je smatrao porodicom.
Njegova namjera bila je iskrena i dobronamjerna. Želeći da djevojci olakša put i zadrži je u rodnom gradu, zamolio je svog najboljeg prijatelja, mladog i uspješnog preduzetnika, da joj omogući stručnu praksu u svojoj firmi. Plašio se da bi odlazak u veći grad mogao značiti i kraj njihove dvogodišnje veze. Bio je siguran da prijatelju može vjerovati, da će se prema njoj odnositi profesionalno i pomoći joj da se snađe, dok oni nastavljaju da planiraju zajednički život.
Praksa je brzo prerasla u stalni posao. Djevojka se pokazala kao vrijedan radnik, a prijatelj je objasnio da mu je potreban stručan kadar. Za mladića je to bila još jedna potvrda da su na dobrom putu. Dvije plate značile su veće mogućnosti, korak bliže samostalnosti i vjenčanju koje su već počeli da planiraju. Čak i kada su počeli duži radni dani, kasni povratci kući i česta službena putovanja, nije posumnjao. Smatrao je da nema pravo da se žali, jer im je prijatelj, kako je vjerovao, otvorio vrata bolje budućnosti.
- Sve se promijenilo u jednom jedinom trenutku. Sasvim slučajno, dok je s društvom išao na piće, ugledao je poznati automobil parkiran ispred kafića. Krenuo je prema njemu s osmijehom, misleći da će pozdraviti prijatelja. Tada je vidio djevojku kako ulazi u auto i strastveno ga ljubi. U tom prizoru srušio se cijeli njegov svijet. Čovjek kojem je bezrezervno vjerovao i žena koju je volio više od svega stajali su pred njim kao simbol najdublje izdaje.
Iako slomljen, odlučio je da ćuti. Vjenčanje je već bilo zakazano, manje od dva mjeseca dijelilo ih je od dana koji je trebao biti kruna njihove ljubavi. Prijatelju je ranije ponudio da mu bude kum, a ovaj je tu čast prihvatio bez oklijevanja. Odlučio je da istinu zadrži za sebe – barem do tog dana.
Na dan vjenčanja, sve je izgledalo savršeno. Mladoženja i kum stajali su rame uz rame, smijali se, nazdravljali i išli po mladu. Kum je učestvovao u običajima, kupovao mladu, grlio je oko struka i primao poklone u njegovo ime. Sa strane, prizor je djelovao kao slika idealne sreće. Ipak, ispod površine, u mladoženji je ključala gorčina.
- Kada su stigli u opštinu na građansko vjenčanje, nastao je trenutak koji niko nije očekivao. Matičar je postavio pitanje na koje se inače odgovara bez razmišljanja. Umjesto sigurnog „da“, zavladala je tišina. Mladoženja je zatim pogledao kuma pravo u oči i mirnim, ali hladnim glasom rekao: „Kume, uzimam li je ja ili ti? Reci sada, pred svima.“
Tišina je postala nepodnošljiva. Kum je ostao bez riječi, mlada je briznula u plač, a prisutni su shvatili šta se dešava. U tom trenutku, savršena slika se raspala. Bez vike i dramatike, mladoženja je dodao: „Tvoja je žena, kume. Ja sam joj samo muž.“ Potpisao je matičnu knjigu i napustio salu, ostavljajući za sobom šok i sram.
Kasnije je mlada pokušala da se opravda pričom o ucjenama i strahu od gubitka posla. Međutim, istina je bila složenija. Privukla ju je pažnja koju je dobijala, osjećaj važnosti koji je u dugoj vezi izblijedio. Iako je voljela svog partnera, nije odoljela iskušenju. Kuma nije voljela, ali nije rekla ni „ne“.
- Brak je formalno opstao, ali cijena je bila visoka. U malom gradu takve priče ne blijede lako. Osuda okoline ostavila je trajni trag, a vjenčanje koje je trebalo biti najsretniji dan pretvorilo se u priču koja se i danas prepričava.
Da li je riječ o istinitom događaju ili urbanoj legendi, teško je reći. Ali poruka ostaje ista – izdaja onih koji su najbliži ostavlja rane koje vrijeme rijetko u potpunosti izliječi.
