Sve više ljudi primjećuje da im društvo više ne prija kao nekad, ali rijetko se govori zašto. Ova promjena nema veze s arogancijom ni hladnoćom, već s nečim mnogo dubljim. Razlozi bi mogli natjerati mnoge da se preispitaju.
- U jednom trenutku života mnogi ljudi primijete tihu, ali jasnu promjenu u sebi. Ono što je nekada predstavljalo opuštanje i bijeg od svakodnevice – spontani izlasci, duge kafe i razgovori bez posebnog povoda – počinje da djeluje zamorno. Nema konkretne svađe, niko nije rekao ništa uvredljivo, ali se javlja osjećaj unutrašnjeg zasićenja. Sve češće se bira mir, vlastiti prostor i tišina umjesto još jednog susreta koji unaprijed djeluje predvidivo. Zanimljivo je da se ovakva promjena naročito često javlja kod ljudi s izraženom sposobnošću razmišljanja, analiziranja i samoposmatranja. Kako raste mentalna zrelost, tako se mijenja i odnos prema društvenom životu.
Jedan od prvih razloga krije se u tome što razgovori bez suštine troše daleko više energije nego što se na prvi pogled čini. Veliki dio svakodnevnih druženja svodi se na ponavljanje istih tema – ko je šta kupio, šta se dešava u tuđim životima, kakva je bila serija ili kakvo će biti vrijeme sutra. Takvi razgovori sami po sebi nisu problematični, ali postaju iscrpljujući kada nikada ne prelaze površinu. Ljudi s izraženijom radoznalošću i potrebom za razumijevanjem svijeta doživljavaju razgovor kao mentalnu razmjenu, a ne puko popunjavanje tišine. Kada toga nema, um ostaje gladan, a osjećaj praznine postaje sve izraženiji. Nakon nekog vremena druženje prestaje biti opuštajuće i počinje se doživljavati kao mentalni napor.
- Drugi razlog leži u pojačanoj osjetljivosti na atmosferu i skrivene tenzije. Pametni ljudi često primjećuju ono što drugima prolazi ispod radara – sitne promjene tona glasa, neverbalne signale, prikrivene motive. U većim društvima to zna biti posebno naporno. Nadmetanje u pričama, borba za pažnju, pasivno-agresivne šale i neiskren interes stvaraju emocionalni šum koji iscrpljuje. Iako spolja sve izgleda kao zabava, iznutra se javlja umor i potreba za povlačenjem. Kada se takav osjećaj ponavlja, mozak počinje da povezuje druženje s opterećenjem, a ne s uživanjem.
Za razliku od mnogih, pametni ljudi često doživljavaju samoću kao sigurno i produktivno mjesto. Vrijeme provedeno nasamo nije praznina, već prostor za razmišljanje, učenje, planiranje i stvaranje. Kada neko shvati da mu je u vlastitom društvu dobro, prestaje osjećaj obaveze da se stalno bude negdje i s nekim. Druženja “reda radi” gube smisao, a vrijeme postaje dragocjen resurs koji se pažljivije čuva. Izvana to može djelovati kao povlačenje, ali iznutra je riječ o svjesnoj i racionalnoj odluci.
S vremenom se pojavljuje i tihi jaz koji nastaje zbog različitih pogleda na život. Kako se osoba razvija, postaje svjesnija vlastitih vrijednosti i prioriteta. Nekome postaju važni zdravlje, stabilnost, dugoročni planovi i lični rast, dok okolina možda i dalje teži površnim zadovoljstvima i kratkoročnim uzbuđenjima. Te razlike se rijetko izražavaju otvoreno, ali se osjećaju u svakom razgovoru. Stalno prilagođavanje, umanjivanje vlastitih ambicija ili prešućivanje stavova da bi se uklopio, s vremenom postaje iscrpljujuće. Druženje tada prestaje biti podrška i počinje se doživljavati kao emocionalni napor.
- Nezaobilazan faktor su i iskustva koja uče oprezu. Godine donose situacije u kojima je povjerenje iznevjereno, dobra volja iskorištena ili uspjeh dočekan s neiskrenošću. Pametni ljudi iz takvih iskustava izvlače pouke. Umjesto da se iznova izlažu istim obrascima, postaju selektivniji. Krug ljudi se smanjuje, ali s njim nestaje i veliki dio stresa. Oprez se često pogrešno tumači kao hladnoća, iako je u suštini riječ o samoočuvanju i zaštiti mentalnog mira.
Na kraju dolazi svjesno redefinisanje društvenog života. Manja potreba za druženjem ne znači da s osobom nešto nije u redu. Često je to znak sazrijevanja i jasnijeg razumijevanja vlastitih potreba. Umjesto čestih, ali praznih susreta, javlja se potreba za rjeđim, ali smislenijim kontaktima. Manje grupe, jasne granice i ljudi sličnih vrijednosti čine da druženje ponovo dobije svrhu. Pametni ljudi ne mjere bogatstvo društvenog života brojem poznanstava, već osjećajem koji ostaje nakon susreta. Ako se nakon razgovora osjeća mir, a ne iscrpljenost, tada je izbor bio ispravan.
