Malo ko zna kakvu je bitku vodila porodica jednog od najvećih glasova sa ovih prostora. Iza reflektora, hitova i aplauza krila se priča o dugovima, birokratiji i borbi za goli opstanak. Ono što se dešavalo nakon njegove smrti mnoge je ostavilo bez riječi.
- Ljubiša Stojanović, poznatiji kao Luis, ostao je upamćen kao umjetnik koji je svojim glasom i emocijom obilježio čitavu jednu muzičku epohu. Njegove pjesme i danas bude uspomene, a ime mu se izgovara s poštovanjem širom regiona. Ipak, dok je javnost pamtila hitove i koncerte, iza zatvorenih vrata njegove porodice odvijala se sasvim drugačija, teška i potresna stvarnost.
Iako je tokom života stekao status legende, nakon njegove tragične smrti 2011. godine u saobraćajnoj nesreći, njegova supruga Silvana Stojanović suočila se sa nizom problema koji su prijetili da joj potpuno uruše život. Još 2008. godine odlučila je da pokrene vlastiti posao i otvorila je vrtić u blizini porodične kuće, nadajući se stabilnoj budućnosti i sigurnosti za svoju djecu. Međutim, tragedija je prekinula sve planove. U trenutku kada je izgubila supruga, izgubila je i oslonac, ali i mogućnost da se bezbrižno posveti poslu.
Bol zbog gubitka bio je ogroman, ali je finansijski pritisak dodatno otežao svakodnevicu. Umjesto perioda žalovanja i mira, Silvana je bila primorana da razmišlja o dugovima i preživljavanju. Posao je morao biti stavljen na čekanje, a prihodi su presušili. U javnosti je kasnije priznala da su je problemi doveli do tačke u kojoj je morala da zatraži pomoć države kako bi obezbijedila osnovne uslove za život.
- Situacija se dodatno zakomplikovala kada su na naplatu stigla dugovanja koja su bila vezana za obaveze njenog pokojnog supruga. Administrativne prepreke i porezi pretvorili su se u pravu noćnu moru. Kada je pokušala da ostvari pravo na porodičnu penziju za djecu, vjerujući da im to zakonski pripada, suočila se sa hladnim zidom birokratije. Zbog postojećih poreskih dugova izgubila je pravo na penziju, iako su njeni zahtjevi bili utemeljeni i opravdani.
Pred njom se našao apsurdan izbor: ukoliko ne bi tražila penziju, ne bi morala da vraća dugove; ali ako bi insistirala na pravu svoje djece, otvorila bi vrata novim finansijskim obavezama i komplikacijama. Takva situacija ostavila ju je u začaranom krugu iz kojeg se činilo da nema izlaza. Umjesto podrške, sistem joj je nametao dodatni teret.
Kao da to nije bilo dovoljno, početna pomoć u vidu dječjeg dodatka, koji je iznosio 10.000 dinara mjesečno, ubrzo joj je ukinuta. Razlog je bio taj što je formalno bila vlasnica pravnog subjekta, iako je taj posao bio u mirovanju i bez ikakvih prihoda. Papiri su govorili jedno, a stvarnost je bila potpuno drugačija. Silvana je uložila žalbu, ali odgovor nadležnih institucija nije stizao. Umjesto rješenja, dobila je obavještenje da žalba navodno nije bila pravilno sastavljena.
- Godine su prolazile u borbi sa dokumentima, zahtjevima i odbijenicama. U međuvremenu, ona je morala da brine o troje djece i da im obezbijedi osnovne uslove za dostojanstven život. Svakodnevica je bila ispunjena brigom, stresom i neizvjesnošću. Emotivni teret gubitka supruga nikada nije nestao, ali nije imala luksuz da se prepusti očaju.
U brojnim izjavama isticala je da je prošla kroz period potpunog emotivnog haosa. Ipak, vremenom je shvatila da mora pronaći snagu u sebi. Odustajanje nije bilo opcija, jer su djeca bila njen prioritet i razlog da nastavi dalje. Polako je učila kako da balansira između tuge i odgovornosti, između sjećanja na prošlost i potrebe da izgradi novu budućnost.
Tokom pandemije, kada su mnogi prolazili kroz dodatne finansijske i psihološke izazove, ni njoj nije bilo lako. Ipak, iskustvo koje je stekla kroz godine borbe naučilo ju je strpljenju i upornosti. Fokusirala se na stabilizaciju situacije i traženje rješenja, korak po korak. Nije bilo naglih preokreta, već spor i mukotrpan put ka sigurnijem životu.
- Danas je njena situacija znatno stabilnija nego u godinama neposredno nakon tragedije. Iako rane nikada nisu u potpunosti zacijelile, uspjela je da izađe iz najdublje krize. Njena priča ostala je svjedočanstvo o tome koliko život može biti nepredvidiv i surov, čak i kada dolazi iz porodice slavnog umjetnika.
Silvana Stojanović nije samo udovica poznatog pjevača. Ona je majka koja je, uprkos svim nedaćama, pronašla način da zaštiti svoju djecu i sačuva dostojanstvo. Njena borba protiv dugova, birokratije i lične tuge pokazuje koliko je snaga volje presudna u trenucima kada se čini da su sva vrata zatvorena. U svijetu u kojem slava često stvara iluziju sigurnosti, njen život podsjeća da prava hrabrost počinje onda kada reflektori nestanu, a ostane samo čovjek suočen sa stvarnošću.
- Priča o porodici Luisa tako postaje mnogo više od podsjećanja na muzičku legendu. Ona je priča o istrajnosti, majčinskoj ljubavi i nepokolebljivoj odlučnosti da se, uprkos svemu, pronađe izlaz. U najtežim okolnostima, Silvana je pokazala da se snaga ne mjeri titulama ni slavom, već sposobnošću da se ustane svaki put kada život sruši sve planove.
