Deset godina, navršava se danas, 26. marta, od smrti glumca Marinko Madžgalj, umjetnika čiji su talenat, harizma i toplina ostavili neizbrisiv trag na regionalnoj sceni. Njegov odlazak u 37. godini života bio je veliki gubitak za porodicu, prijatelje i publiku koja ga je voljela zbog iskrenosti i emocije koju je unosio u svaki svoj nastup.
Madžgalj se suočio sa jednom od najtežih dijagnoza – rakom pankreasa, bolešću koja često napreduje tiho i brzo. Vijest o njegovoj bolesti potresla je mnoge, ali je on, uprkos svemu, pokazivao snagu i dostojanstvo. Nakon operacije, prvi rezultati ulivali su nadu da će uspjeti da pobijedi bolest. Međutim, kako su mjeseci prolazili, situacija se pogoršavala, a prognoze ljekara postajale su sve teže. U jednom trenutku, rečeno mu je da mu je ostalo svega nekoliko mjeseci života.
U tim trenucima, umjesto da bude u centru pažnje, odlučio je da se povuče iz javnosti. Svoje posljednje dane proveo je daleko od reflektora, uglavnom u Crnoj Gori, okružen porodicom i najbližim prijateljima. Upravo u toj tišini, daleko od medijske buke, pokazao je koliko mu znače mir, bliskost i iskreni odnosi.
Malo je poznato da je pred sam kraj života ostvario jednu duboko ličnu želju. Želio je da se krsti u Manastir Ostrog, jednom od najznačajnijih duhovnih mjesta u regionu. Za kuma je izabrao svog dugogodišnjeg prijatelja, poznatog pisca i akademika Duško Kovačević. Taj čin imao je posebnu težinu i simboliku, kako za njega, tako i za ljude koji su mu bili bliski.
Kovačević je kasnije govorio o tom događaju s velikim emocijama, prisjećajući se kako ga je Madžgalj pozvao i zamolio da mu bude kum. Iako ni sam tada nije bio kršten, bez razmišljanja je prihvatio tu čast. Uz pomoć prijatelja, pripremio se za taj čin, svjestan koliko je to važno njegovom prijatelju. Taj trenutak ostao je upamćen kao snažan izraz vjere, nade i unutrašnjeg mira koji je Madžgalj tražio u najtežim danima svog života.
Sveštenik iz Ostroga potvrdio je da je glumac tada bio u veoma lošem zdravstvenom stanju, ali je ipak uspio da izdrži čin krštenja. Uprkos slabosti i bolovima, njegova volja bila je jača, a želja da ispuni taj duhovni cilj davala mu je snagu.
Marinko Madžgalj preminuo je 26. marta 2016. godine, ostavljajući iza sebe brojne uloge, ali i uspomene koje i danas žive među njegovim kolegama i publikom. Bio je poznat ne samo kao talentovan glumac, već i kao muzičar i čovjek vedrog duha, koji je znao da nasmije i raznježi. Njegova energija bila je posebna, a prisutnost na sceni uvijek upečatljiva.
Iza sebe je ostavio kćerku Saru, koju je dobio u braku sa Dubravka Mijatović. U posljednjim godinama života bio je u vezi sa crnogorskom novinarkom Lana Sekulić, koja mu je bila velika podrška u najtežim trenucima. Ljubav i podrška koje je imao od najbližih bili su mu oslonac u borbi koju je vodio.
Komemoracija povodom njegove smrti održana je u Atelje 212, gdje su se okupili brojni glumci, prijatelji i poštovaoci njegovog rada. Atmosfera je bila ispunjena tugom, ali i zahvalnošću za sve što je dao umjetnosti. Nakon komemoracije, sahranjen je na Novo bežanijsko groblje, gdje i danas mnogi dolaze da mu odaju počast.
Deset godina kasnije, sjećanje na njega ne blijedi. Njegove uloge i dalje žive kroz reprize i uspomene, a njegova ličnost ostaje simbol jednog vremena u kojem su umjetnost i emocija bile neraskidivo povezane. Priča o Marinko Madžgalj nije samo priča o prerano izgubljenom životu, već i o snazi duha, dostojanstvu i potrebi da se u najtežim trenucima pronađe smisao i mir.
