Riba je jako zdrava i ukusna namirnica koja se da pripremiti na mnoge načine, ali opet ima nekih stvari koje moramo razmotriti. Danas vam otkrivamo malo više o ribi.
- Kao i u svemu drugom, trebali bismo poslušati savjete nutricionista koji često ističu da ribu trebamo redovito konzumirati jer je dobra za naše tijelo. No, kao i u svemu drugom, i tu treba biti oprezan jer na tržištu postoje proizvodi koji su štetni.
No je li riba koju jedemo svaki dan zaista dobra za naše tjelesne funkcije i bogata hranjivim tvarima? Ne uvijek. Među raznim omiljenim ribama dostupnim u trgovini, neke treba izbjegavati. Riba je toliko dobra jer ima omega-3 masne kiseline, a izvrstan je izvor vitamina D, E, A, te nekih vitamina iz B skupine, uz brojne minerale koji su vrlo važni.
Štoviše, zadovoljava tjelesne potrebe za proteinima. Ali nije svaka riba prikladna za konzumaciju. Stručnjaci preporučuju neke od vrsta koje treba uključiti u našu prehranu, na primjer skušu, haringu, polaku, bakalar, losos, smuđa, sardine i tunu među ostalima.
Podrijetlo ribe je važno i većina bi trebala dolaziti iz Atlantskog ili Tihog oceana zbog niske razine žive. Štoviše, prema Medonetu, odrasla osoba trebala bi pojesti oko dvanaest konzervi tune da bi rizik od trovanja živom bio stvaran. No postoji još nekoliko iznimaka — među njima su žene koje planiraju trudnoću i trudnice.
Zapravo, za potonje, prehrambene smjernice jedne institucije, Instituta za majku i dijete, ograničavaju njihov unos u prehrani na nemasnu, nepredatorsku ribu ulovljenu u vodama koje prekrivaju Atlantski i Tihi ocean (kao što je gore navedeno) i Sjeverno more kao. Neke ribe trebale bi biti uključene u prehranu male djece.
- Riba bi trebala biti bogata omega-3 masnim kiselinama koje riba pangasius ne osigurava; vrlo je manjkav u tim korisnim mastima. Vrlo popularna u Srbiji, odakle ova slatkovodna riba blagog ukusa dolazi iz Vijetnama. Uvjeti uzgoja u kojima se proizvodi pangasius su loši.
Ribe su ograničene na vrlo ograničen okoliš; time je onemogućena njihova sposobnost prirodnog razmnožavanja. Uzgajivači mogu ubrizgati specifične hormone, na primjer, korionski gonadotropin, kako bi podržali ovaj proces i dati posebnu prehranu obogaćenu ribljim brašnom, sojom i kasavom kako bi se poboljšao rast pangasiusa. Što to znači? Riba koja je krcata sastojcima upitne kvalitete s vremenom se nađe u našem tijelu.
Tilapija, slatkovodna vrsta iz Azije, često se uzgaja u rezervoarima punim onečišćenja. Ova riba je tretirana hormonima i suplementima kako bi se ubrzao njen rast. Osim toga, tilapija je bogata arahidonskom kiselinom koja spada u obitelj omega-6 masti i koja sama po sebi, ako se uzima redovito, može djelovati protiv upale, može uzrokovati srčane tegobe i može ubrzati starenje stanica.
Što se tiče nilskog grgeča, treba naglasiti da je ova riba jedan od izvora bijelog mesa, više od 1/3 proteina, te sadrži dovoljno vitamina A. Međutim, s druge strane, osim ovih nekoliko ljekovitih svojstava koja se nalaze u drugim zdravijim ribama, nilskom grgeču nedostaju omega-3 masne kiseline i sadrži veliku količinu palmitinske kiseline.
Koliko god egzotično zvučalo, ovo predstavlja spoj odgovoran za lipoprotein niske gustoće (LDL) kolesterol. Maslac je poznat po tome što sadrži opasnu, tešku ili neprobavljivu oleinsku kiselinu, koja uključuje estere voska. Redovito uzimanje Butterfish-a može rezultirati nuspojavama, poput proljeva, mučnine i mogućeg povraćanja. Masovni uzgoj škampa tema je sporne rasprave.
- Nadalje, mnogi ljudi ne očiste dobro škampe prije kuhanja, pa ih konzumiraju zajedno s crijevnim talogom, što se u nekim jelima vidi kao tanka crna crta na njihovoj leđnoj strani. Iako su izvor proteina, škampi mogu biti štetni zbog povećane razine kolesterola.
