Odlazak sa ovog svijeta nikom ne zvuči lako ni poželjno, ali to se mora svima jednog dana desiti pa i nama. Danas vam otkrivamo malo više o svemu tome.
- Ljudi obično imaju različite želje o tome kako će otići. Sa shizofrenim simptomima, to bi trebalo biti neprimjetno; kod epilepsije se često želi aktivno sudjelovati u njihovom prolasku. Poput likova iz klasične književnosti, Cikloidi najčešće odlaze okruženi najmilijima.
Refektivni i nesigurni obično se fiksiraju na to kakvi će im biti posljednji trenuci. Neki vizualiziraju svoju smrt u zoru, uz more ili u planinama. Ali jedan mudri redovnik jednom je rekao: „Ne zanima me događaj mog odlaska ili ljudi… Ono što bi mi bilo od istinske važnosti jest umrijeti u molitvi, zahvaljujući Bogu za blagoslov života i što sam imao priliku biti dio Njegove veličanstvene kreacije.”
Nakon mnogo razgovora s pacijentima o onome što slijedi, ja došli do razumijevanja da se naša uloga ne sastoji u otkrivanju onoga što leži izvan ovog postojanja, nego je naša istinska dužnost prigrliti život u njegovom najpotpunijem i najljepšem obliku.
Unatoč činjenici da svaki trenutak jednog dana mora doći kraju, to ne umanjuje vrijednost užitka koji proizlazi iz svakog iskustva. Kako bismo ostavili pravi, trajan dojam, moramo uložiti vrijeme i predanost razvoju obitelji i izravnih, smislenih odnosa s cijenjenim drugima. To su pojedinci koji njeguju, pamte i održavaju duh na životu dugo nakon što se fizičko tijelo raspalo.
Dogodilo se to u davnoj prošlosti kada je vjera u prirodu i druge mistične sile među ljudima bila mnogo jača nego sada. Čudna planinska dolina po imenu Hesperia poznata je vrlo malo ljudi. Tada je bio prekriven gustom šumom i kroz njega su tekle netaknute rijeke. U središtu ove doline ležao je jedan neobičan kamen, a taj kamen je bio poznat kao “Mudri kamen”.
- Legenda kaže da je to bio čovjek po imenu Mudri Kamenčić, obdaren iznimnim talentima. Oni koji su ga sreli mogli su dobiti odgovore na pitanja koja su mučila njihova srca. Međutim, ta je izvanredna moć dolazila s određenim pravilima.
Prije nego što je osoba mogla iskoristiti mudrost kamenja, prvo je trebala razumjeti važnu lekciju o životu. Jednog dana, mladić po imenu Elan, poznat po svojoj hrabrosti i znatiželji, saznao je za Kamen mudraca. Odlučio ga je potražiti, čvrsto vjerujući da će mu kamen osvijetliti budućnost i ispuniti život srećom. Tako je započeo dugo putovanje preko planina i šuma, gdje se suočio s brojnim izazovima i neočekivanim preprekama.
Nekoliko dana kasnije, Elan je stigao do srca doline, i tamo je pronašao Kamen mudraca, okupan sunčevom svjetlošću koja se filtrirala između krošnji. Kamen se zagrijao i počeo svjetlucati svim duginim bojama, gotovo da je oživio. Odmjerenim se koracima približio kamenu i konačno upitao: “Koji je put do istinske sreće?”
Kamen nije odgovorio izravno na njegovo pitanje. Umjesto toga, pokazao je jasan i detaljan scenarij ljudi koji se kreću gore i okolo, pomažući drugome, dijeleći smijeh i šireći radost. Dok je Elan gledao slike, uvukao se u njega osjećaj da sreća leži u vrlo jednostavnim stvarima u životu – dobroti, zajednici i pomaganju drugima.
“Ono što svi na kraju dana traže nije materijalno bogatstvo ili velika postignuća. To je način na koji se odnosite prema drugima, dijeleći i sreću i tugu. Otvaranje srca, pomaganje onima oko vas, donijet će vam sreću, on rekao je s novom percepcijom, Elan je u sebi otkrio da je zahvalan. Vrati se mudri Kamenčić u svoju dolinu. Počeo je stvarati utjecaj na ljude, dijeleći sreću i podržavajući one oko sebe.
Njegova djela ljubaznosti i nesebičnosti prema zajednici od tada su dosegla tri desetljeća uzvraćene ljubavi i poštovanja. Dijeli se generacijama još od priče o Kamenu mudraca, koja u osnovi ukazuje na to da najbolja sreća dolazi kao velikodušnost, a ne kao stjecanje, i daje svima mogućnost da dijele svjetlost i radost s onima oko sebe.
