Gotovo svakodnevno u današnjim vijestima slušamo tužne priče ostarjelih roditelja koje su napustila njihova odrasla djeca, koja s njima, čini se, ne žele uopće kontaktirati. Roditelji koji su im dali život i brinuli se o njima, a oni ih zapostavljaju. Danas vam donosimo srceparajuću ispovijest.
- Nadala se da će nakon toliko godina rada i patnje konačno moći uživati u mirnom i sretnom životu sa svojom djecom. Ovo nije slučaj. Tanja živi u Zagrebu, davno je otišla u mirovinu, a cijeli radni vijek provela je kao knjigovotkinja.
Samo njezin svakodnevni život nije onakav kakav bi se moglo naslutiti da će biti u ovim godinama. Tanja za “Moje vreme” priznaje: “Imam ćerku i dva sina. Moj brak je bio daleko od harmoničnog, dapače, sasvim suprotno, zbog čega sam se razvela 1998. godine. To razdoblje njezina života bilo je najizazovnije za nju i djecu; živjeli su u iznajmljenim prostorima, ona je tražila posao, a financijske nevolje pratile su ih na svakom koraku.
Tamo gdje su se, međutim, usprkos teškoj situaciji kroz koju su prolazili, djeca školovala, odgajala da koriste sredstva koja su dolazila iz nasljedstva i dobila dom. Došlo je vrijeme kada se približilo njihovo vjenčanje, bilo je kao da su konačno mogli uživati u onome što su tako teško izgradili. Tada su stvari krenule neočekivano.
- Tanja se prisjeća bolnog sjećanja na svog starijeg sina, koji je prije braka bio prilično obiteljski orijentiran, ali se onda odselio. Nakon nekoliko godina od datuma vjenčanja, poslao joj je poruku, rekavši: “Izbriši moj broj.” Bez ikakvog objašnjenja.
Nema odgovora na njezino pitanje: “Zašto, sine?” To ju je iznenadilo. Ali pomisao na to da usreći svoju djecu navela ju je da povjeruje da ako je to njega usrećilo, neka tako i bude. Nije ni znala da njezinim nevoljama nije kraj. Problema u životu imalo je i njezino drugo dijete, mlađi sin. Razveo se i odlučio kupiti mali stan, nakon čega je zamolio majku za novčanu pomoć.
“Pomogao sam mu koliko sam mogao jer nije htio biti podstanar, ali njima to nije bilo dovoljno. Ponudio sam sve što sam štedio za mirovinu. Ostalo mi je manje od 100 eura, nikad u životu Bila sam tako sretna što sam sama. Vjerujem u Boga i zahvalila sam mu što mi je dao priliku da pomognem svom djetetu; vjerujem da će se i on pobrinuti za mene na svoj način, što samo On razumije”, prisjeća se Tanja.
Upravo se preselio u svoj novi stan kad ju je njegov mlađi sin zamolio da ga posjeti. Posjet nije prošao tako dobro; nakon jedne od stvari koje je rekla, on je jednostavno prekinuo sve veze s njom, a također je jasno dao do znanja da nikada ne smije doći u njegovu kuću. Kći se na kraju suočila sa svojim problemima.
- Odluka njezine braće da ne komuniciraju s majkom ostavila ju je osjećaj emocionalne iscrpljenosti. Na kraju se odlučila složiti s tim i prekinuti vezu s Tanjom. Tanja trenutno živi sama, snalazi se od skromne mirovine i bori se s napornom svakodnevnicom.
Ipak, samouvjereno tvrdi: ‘Nikad im ne bih tražila ni dinar’. Svaki dan se molim da im život bude svjetliji i ljepši, a da ih dragi Bog čuva.” Priča o Tanyi oslikava tugu majke koja se nakon godina borbe i tolikih odricanja nalazi sama u starosti, a samo tišina označava odsustvo dječjeg smijeha.