Kad se obitelj raspadne djeca su najveće žrtve, i to često stvara neke od najtužnijih priča. Danas imamo istinitu priču o tri dječaka koji su nakon rastave ostali bez roditelja, ali su slučajno posvojeni i o njima brine djed.
U mnogim zemljama postoji veliki broj slučajeva u kojima se roditelji, nažalost, ne mogu brinuti o svom djetetu, što rezultira time da bake i djedovi preuzimaju njihove odgovornosti. Danas dijelimo dirljivu priču o čovjeku koji je odgojio svoje troje unučadi dijeleći svu svoju ljubav i privrženost, kao da su njegova vlastita djeca.
- Jusuf Mujić – osoba koja može ponijeti cijenjenu titulu najboljeg pokrivača na Balkanu, sa kreacijama koje imaju izuzetnu moć da zagriju i najhladnija srca. Porijeklom iz Tuzle, Jusuf Mujić predstavlja ljude od dostojanstva i brige. Vraća vjeru u ljudski rod.
Zajedno sa suprugom čuvaju troje unučadi. Kada je saznao da mu je snaha napustila sina, nije dopustio da se djeca smjeste u Centar za socijalni rad ili daju u drugu udomiteljsku obitelj. Jusuf je otišao do vlasti, uzeo djecu za ruku i odveo ih svojoj kući. Pravni sporovi oko njegovih nasljednika trajali su više od šest mjeseci.
Kada mu je konačno dodijeljeno skrbništvo, Yusuf je osjetio neodoljivu radost. Tada je počela prava bitka, izazov koji traje punih šest godina. Takve vijesti je jako teško prihvatiti — pogotovo kada se izravno tiču vas. Djed bi trebao željeti najbolje svojim unucima, a jedva da primjećuje probleme s kojima se susreće na putu. Kada osoba stvarno želi nešto postići i to kombinira s istinskom predanošću i odlučnošću, prepreke postaju savladive.
- U intervjuu koji je RTV Slon vodio, djed Jusuf je spominjao slučajeve kada je bilo važno iz scenarija izbaciti troje ljudi zbog njihovog remetilačkog angažmana. Dijeli da u dobi od 68 godina ne može dovoljno dobro izraziti svoj ponos na divne ljude koji postaju.
Ipak, priznaje da je pravilno usmjeravanje djece zahtijevalo mnogo truda i zalaganja. “Proveo sam šest mjeseci potiskujući njihovu stalnu prisutnost u svom životu. Najmlađe dijete je imalo samo dvije godine kada je pomisao da ih smjestim u dom u blizini njihovih živih bake i djeda bilo nešto što nisam mogao podnijeti.
Držao sam ih uz sebe i on je donio u moju kuću”, kaže on. Nakon razvoda sina, počeo je brinuti o troje djece: Alenu, Anesu i Amelu. Razni su razlozi zbog kojih Jusufov sin nije mogao djeci osigurati osnovnu hranu. Stoga je intervencija Centra za socijalni rad postala značajna i dovela je do toga da djeca budu smještena u Dječiji dom jer su lišena roditeljskog staranja, što Jusufa duboko dirne.
- Tek što je zašao u sedmo desetljeće, odlučio je nešto poduzeti. Njegovo srce sada je ispunjeno toplinom i ponosom. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva dobio je titulu bake i djeda od strane Centra za socijalni rad.
Jusuf se slaže da je briga o djeci doista teška, ali kaže da je radost koju netko osjeća neobjašnjiva — sve bi to ponovio. Amel trenutno ide u treći razred osnovne škole i najmlađi je član obitelji. Bavi se karateom i sanja o tome da postane policajka. “Moja ambicija u budućnosti je da postanem policajac jer to spada u profesije gdje se mogu boriti protiv kriminala, a ja nisam kriminalac”, rekao je Amel Mujić.
- U isto vrijeme, dvanaestogodišnji Anes se bavi karateom i želi se baviti trenerskim poslom. “Moj cilj je postati trener i ne želim ovo dalje razvijati kao svoju karijeru”, dijeli on. Napominje i da se češće čuje s ocem, iako su i ti razgovori rijetki.
“Imam njihove kontakt podatke i ponekad čavrljam s tatom, pogotovo kad mi se obrati”, za razliku od njegove majke, s kojom se komunikacija gotovo nikada ne svodi na to da joj odgovorim, a to je rijetko jer rijetko ostavlja poruka. Kao najstariji od troje djece, Alen se smatra najboljim karatistom. Do sada je osvojio pedesetak medalja, a prije nekoliko dana osvojio je još jednu zlatnu medalju na turniru u Lukavcu.
Prvu nagradu dobio je s deset godina, a od tada svaku nagradu nakon toga pripisuje sebi. „Cilj mi je bio napredovati, poboljšati sliku o sebi i promijeniti način na koji me drugi doživljavaju“, kaže Alen. Od njih troje, on je imao najdublji uvid u događaje koji se tiču roditelja. Sada pazi da nitko od njih ne komunicira bez poštovanja s bakom i djedom jer su stari. Od srca su zahvalni za sve što je za njih učinjeno.
U interesu njegovanja osjećaja ponosa i rada na postizanju izvrsnosti na sve načine, ovi doprinosi su propisno zabilježeni. Alen je ustvrdio da ih ne treba zanemarivati samo zbog godina, jer osim brige o mlađoj braći i sestrama, dužnost zahtijeva dužno poštovanje.
- Midhath Ahmath, star 78 godina, uvijek je govorio: “Svaka medalja i akademski uspjeh za mene su neizmjerna radost i ponos.” “Osjećao sam se jako sretno i ponosno. Stvarno sam im želio dati više svog znanja”, dodao je drhtavim glasom.
