Med je izuzetno zdrava supstanca iz majke prirode i svi žele da dobiju benefite ove poslastice. Međutim, nije je uvijek lako pravilno skladištiti jer ne slušamo savjete pčelara i zato vam danas donosimo savjet stručnjaka.
Med ima reputaciju jedne od najdugotrajnijih namirnica i najmanje vjerojatnosti da će se pokvariti, no većina nas s njim pogrešno rukuje. Općenito, pčelari će vas upozoriti da pohranjeni u kuhinjskom ormariću, ladicama ili policama nisu najbolja mjesta za čuvanje zaliha meda. Pravilno skladištenje hrane ključno je za održavanje dobre kvalitete, a med ima dug rok trajanja, iako postoje slučajevi koji mogu narušiti kvalitetu meda.
- Pčelar portalu Haps otkriva gdje je najbolje čuvati med i razbija mit o njegovoj “neuništivosti”. Med bi trebao biti pohranjen na nižoj od 18 stupnjeva Celzijevih — ne uvijek na sobnoj temperaturi jer to može značiti da ga morate staviti pored grijalice ili štednjaka.
Najbolje mjesto za skladištenje meda je suha, hladna i zasjenjena prostorija poput smočnice ili ormara. Za čuvanje meda prikladne su i staklene ili porculanske posude s čvrstim poklopcem. Reakcija između meda i plastičnog materijala čini plastičnu ambalažu neprikladnom za skladištenje meda.
Iako je poznato da je med proizvod koji se ne kvari vrlo brzo, postoje slučajevi u kojima se može pokvariti. Prva situacija je kada je med ubran s previsokim sadržajem vode od definirane granice. U takvim slučajevima će fermentirati, što se lako primijeti po pjeni na površini i tipičnom mirisu alkohola.
Drugi slučaj je dugotrajno skladištenje na pretjerano visokim temperaturama, što dovodi do stvaranja hidroksimetilfurfurala (HMF), spoja koji može biti opasan po zdravlje. Opisi govore da do fermentacije meda dolazi zbog nepravilne berbe ili dodatnog vlaženja, na primjer, mokrom žlicom. U pravilu se okus meda mijenja i postaje malo kvasac, a njegova površina pjenasta. Stoga je prikladan samo za pripremu domaćih tinktura.
Pravi med ima neke specifične karakteristike po kojima se razlikuje od svih lažnih vrsta. Jedan od najboljih prirodnih pokazatelja autentičnosti meda je kristalizacija. Neki od primjera su da će cvjetni med, med od uljane repice, suncokreta brzo kristalizirati, dok će bagremov med kristalizirati vrlo sporo.
- Drugi način za početak provjere autentičnosti je čitanje naljepnice. Kvalitetu takvog meda, kao i svih onih koji se etiketiraju kao “mješavina EU-a i ne-EU”, treba preispitati. Za najbolju kvalitetu kupujte med izravno od lokalnog pčelara.
Med treba čuvati u dobro zatvorenoj posudi na tamnom mjestu. Kristalizacija je prirodna stvar; ako želite da med opet bude tečan, tada posudu stavite u mlaku vodu, pazeći da se ne pregrije. Čuvanje meda na ovaj način pomaže mu da traje duže i održava sve njegove hranjive tvari aktivnima. Sada znate točno gdje i kako skladištiti med da biste u potpunosti iskoristili njegove prednosti.
Med je zapravo prirodni konzervans zbog svojih antibakterijskih i antifungalnih svojstava. Njegov nizak sadržaj vode i visok sadržaj šećera onemogućuju život bakterija u njemu. Ovo je jedna od onih posebnih prirodnih stvari koje, ako se pažljivo čuvaju, mogu trajati desetljećima ili čak stoljećima. Kristalizacija nije jedini test za dobru kvalitetu meda; također treba imati miris, boju i okus granuliranog meda.
- Opor kad je pravi – iz nektara cvijeća, ovakvih i onakvih. Gusta je i kremasta tekstura, dok lažni med može biti vodenast i bez karakterističnog mirisa. Uvijek na etiketi i podrijetlo i način proizvodnje.
