Pero Petrašević, optužen za zločine počinjene u ime jedinice “Škorpioni”, jedini je priznao krivicu. Pred sudom je izrazio duboko kajanje i zatražio pravednu presudu.
Petrašević, bivši pripadnik “Škorpiona”, jedinice koja je 1995. godine u Trnovu strijeljala šest mladića iz Srebrenice, priznao je ubistvo 272 Bošnjaka tokom agresije na BiH. Nakon priznanja, osuđen je na 13 godina zatvora.
U jednom intervjuu, Petrašević je ispričao kako je prije rata često išao na Bajram kod Bošnjaka, a kasnije priznao da je ubio 272 muslimana. Detalje o događajima prije, tokom i nakon rata prepričao je u nastavku intervjua.
“Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol”, rekao je Petrašević.
Rođeni Sarajlija, Petrašević je odrastao u naselju Hrasno. Njegov otac radio je u Hidrogradnji, a majka u školi. Pohađao je OŠ “Ivan Goran Kovačić” i kasnije Građevinsku školu. Kazao je kako se “Služba oprala od njih i država Srbija ih je pustila niz vodu”.
Petrašević je ponovio svoje riječi o žaljenju: “Nekada čak i požalim što nisam poginuo. Bio sam spreman dati život za svoju zemlju, ali me ona prodala. Meci i udarci nisu bol; prodala me država, to je bol.”
“Proglasili su nas paravojnom formacijom, optužili nas da smo išli u pljačkaški rat i tim novcem kupovali auta i nekretnine. A mi smo bili legalna jedinica u sklopu Službe državne bezbjednosti Specijalne policije. Škorpione je osnovao lično šef DB-a Rade Marković, koji je sada u zatvoru,” dodao je Petrašević.
U intervjuu je ponovno naglasio kako je prije rata išao na Bajram kod Bošnjaka, a kasnije priznao ubistvo 272 muslimana.
“Snimak koji je javnost vidjela o zločinima Škorpiona traje oko pet minuta, ali na kaseti ima snimljeno 160 minuta materijala. To je prava istina. Krijući nas je snimao jedan naš iz jedinice. Boca Medić mu je rekao da uništi kasetu, ali on je uništio drugu. Kada se vratio u Srbiju, odao se kocki i ostao dužan 96 hiljada DM. Ti ljudi su ga našli i ucijenili. On je rekao: ‘Vodite me kod Boce Medića u Šid i on će mi taj novac dati.’ Komandant Medić mu je dao 50 hiljada, ali on je nastavio da se kocka. Ponovo mu je tražio novac, ali Medić ga je odbio. Sutradan je ispred Medićevih vrata osvanula kaseta. On nas je hitno sazvao na svom ranču i rekao: ‘Hitno je, život ili smrt.’ Znali smo šta nas čeka.”