Priča o dvoje ljudi po imenu Paša i Munib koji žive u selu u blizini Kladnja u Bosni i Hercegovini je priča puna emocija, ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti. Danas vam otkrivamo malo više o ovoj nevjerovatnoj priči.
- Njihov brak na prvi pogled ne izgleda obično, ali je vrlo dubok i čvrst. Ne samo ljubavna veza, već je njihov život obilježio jedan nesvakidašnji čin – čuvanje napuštenog djeteta, čin koji se pokazao od neizmjernog značaja u njihovim životima.
U braku su više od 42 godine, što dovoljno govori o stabilnosti i snazi njihove veze. Iako porijeklom iz različitih krajeva — Paša je rođen u Mrkonjić Gradu; Munib u Kladnju—sudbina ih je spojila u Vlasenici. Paša je bio u posjetu svojoj sestri kad su se tamo sreli; kako bi sama rekla, bili su “rođeni jedno za drugo”. Njihov brak od tada je bio ispunjen ljubavlju i međusobnim poštovanjem, iako nisu imali svoje biološke djece.
No priča o njihovim životima nije završila bez djece. S otprilike 30 godina sudbina im je pružila neslućenu priliku da postanu roditelji. Čuli su za bebu koju je ostavila baka i unatoč tome što nisu imali svoje djece, odlučili su posvojiti djevojčicu i odgajati je kao svoje dijete. Bilo je teško jer se beba u početku nije mogla prilagoditi novoj sredini.
Paša se jako trudio; hranila ju je i brinula se o njoj s ljubavlju i sigurnošću. Ljubav između njih je svakim danom rasla, a Paša je postala majka djevojčice – dala joj je ime Samira. Koliko god su se suočavali s brojnim izazovima, među kojima su i preseljenje i uhodavanje u novi život, za Pašu nije bilo dileme. Samira je voljela kao svoje dijete.
- Ovo razdoblje života je, u neku ruku, prava borba, ali, u isto vrijeme, vrlo snažan pokazatelj ljubavi i predanosti. Beba raste u djevojčicu. I to će učiniti nakon što joj je pružena ljubav, pažnja i stabilnost prve tri godine života— bez bioloških roditelja.
Ali, srećom, velika promjena dotakla je Samirin život. Prema Pašinim riječima, najizazovniji trenutak u njenom životu došao je kada su je, u šestoj godini kada je trebala krenuti u školu, biološki roditelji nasilno odveli. Paša je znao da bi za Samiru bilo najbolje da sazna istinu, ali bol zbog gubitka djeteta koje je obožavala bila je neodoljiva. A onda je godinu dana kasnije uspostavila kontakt sa svojim biološkim roditeljima.
Dogovorili su se da Samira ostane s njom i Munibom 15-ak dana, nakon čega će ostatak vremena provesti sa svojim biološkim roditeljima. Ispostavilo se da su biološki roditelji ubrzo nakon toga prekinuli svaku komunikaciju. Paša nije popuštao; željela je da Samira zna svoje porijeklo. Samira je odgojena s puno ljubavi; Pasha joj je uvijek bila majka.
- Vrijeme je prolazilo, ali nije izbrisalo ljubavnu vezu između njih dvoje. Samira je izrasla u finu, sretnu mladu damu koja je svoj život nosila u svojim rukama, preselila se u Belgiju, udala se i dobila svoju djecu, ali Pašu nije zaboravila.
Pašu je pronašla na društvenim mrežama. Sve je bilo pomalo zbunjujuće jer je promijenila ime i prezime, ali to je bila ona; bila je ona ista djevojka koju je Pasha poznavao prije, sva je odrasla u vlastitoj obitelji. Ovaj emotivni susret između Paše i Samire označio je početak novog poglavlja u njihovim životima.
Samira nikada nije zaboravila činjenicu da su je Paša i Munib uzdigli dali joj ljubav, sigurnost i vrijednosti koje su njenu osobnost učinile onakvom kakva jeste. Zauzvrat, sada kada je odrasla, sretna i zaljubljena, ponosna je što ima dva roditelja. To je zato što su Paša i Munib njeni roditelji. Priča o Paši i Munibu nije samo rezervat ljubavi; mnogo govori o nesebičnosti, hrabrosti, ustrajnosti i ljudskoj dobroti.
Budući da nemaju biološke djece, njihova ljubav prema Samiri bila je iskrena kao sunce, a njihovi pokušaji da joj omoguće bolji život od onog koji je vodila na početku pokazali su se izvorom velike sreće. Njihova je priča koja zorno ilustrira kako, zapravo, ljubav pobjeđuje sve, kako se snaga ljubavi prenosi s koljena na koljeno čineći ovaj svijet ljepšim.
Priča između Samire i njezine biološke majke također postaje vrlo dirljiva. Ismeta, Samirina biološka majka, priča svoju stranu priče; okolnostima u kojima je bila prisiljena ostaviti djecu u tim ratnim vremenima, a potom nije mogla pronaći svoju kćer, sve dok nakon mnogo truda konačno nije saznala da je njezina kćer pod sigurnom skrbi Paše i Muniba.
- Bila je bijesna što su joj oduzeli dijete, ali je znala da su ti ljudi dobri i odgovorni. Samira je imala jako težak početak u životu, ali je završio s toliko ljubavi i obnovljenih veza koje su davno bile zaboravljene.
