Jelena i Stevo Žigon imaju nevjerojatno lijepu ljubavnu priču, a otkriće glumčevog izvanbračnog sina malo je umanjilo njihovu vezu i intimu. Nenadmašnom karizmom i elegancijom Jelena Žigon plijeni na svakom koraku, dok se Stevo Žigon doživljava kao zastrašujuća figura – ekscentrik koji je, kako ga neki opisuju, sasvim neobičan čovjek.
Ovaj kultni lik u svijetu glume ima burnu ljubavnu prošlost, ali sve se promijenilo kada je upoznao Jelenu, svoju 17-godišnju učenicu, i odmah se zapalila ljubav o kojoj se i danas priča u Beogradu. Priča o Stevi i Jeleni, koji su proveli desetljeća zajedno u braku i nastupu, predstavlja spoj umjetnosti, strasti i duboke međusobne veze. U vrijeme njihovog prvog susreta glumica je imala samo 17, a glumac 24 godine.
Zbog njegova statusa, veza se nije mogla jednostavno nastaviti. Iako je bio poznat kao šarmer, nije mogao odoljeti privlačnosti slavne Jelene. U tom trenutku važila je za jednu od najljepših žena u Beogradu. Njena gracioznost, velike oči i očaravajući osmijeh koji je uvijek zračio činili su da od malih nogu djeluje kao prava dama, zbog čega su je neki obožavatelji nazivali “srpskom Sophiom Loren”.
Priznali su da je njihova ljubav procvjetala dok je Jelena još bila studentica. Godine 1950. Stevo Žigon je prvi put susreo Jelenu, koja je tada bila poznata kao Jovanović. U to vrijeme ona je bila mlada studentica, a on je radio kao asistent na odsjeku za glumu. Godinama kasnije, zanosna glumica otkrila je da se zaljubila u Stevu kada je imala samo 17 godina, pohađajući Akademiju na kojoj je on radio. Od tog trenutka nadalje, on je preuzeo ulogu njezinog mentora. U početku je vjerovao da je njihova ljubav nedostižna, što ga je navelo da izrazi svoje osjećaje putem anonimnih pisama. Ipak, ljubavna iskra među njima ostala je neugasiva. Glumac je naposljetku imao priliku upoznati Jelenine roditelje, a taj je trenutak približio na sebi svojstven, vješt način.
Noseći violinu, pojavio se u domu svoje buduće supruge. Kasnije će reći da ga je ona već spasila i poželio je da to učini još jednom. Naime, Stevo je dvije godine proveo u zloglasnom koncentracijskom logoru Dachau tijekom Drugog svjetskog rata. Dok je bio tamo, svirao je u orkestru sa svojom violinom, a tijekom hladnijih mjeseci vješto je navlačio svečano odijelo namijenjeno za nastupe ispod svoje logoraške uniforme pred nacistima.Godine 1958., godini koju je Stevo smatrao značajnom, par se vjenčao. Ova godina je donijela važne promjene u mom životu, jer sam oženio Jelenu Jovanović i dobio našeg sina Nikolu, koji je od tada postao ugledan i intrigantan slikar. Gospođa Žigon prepoznata je kao Jelena Jovanović-Žigon.
Pojedini dobronamjerni ljudi shvatili su njen potpis kao Jelenu Jovanović bez Žigona, duhovito je primijetio glumac. Desetljeće kasnije na svijet je došla njihova kći Ivana, a Stevo je u godinama koje su uslijedile neprestano tražio svoju zanosnu suprugu. Otvoreno joj je iskazivao divljenje, ponosno govoreći kako je očaran nevjerojatnom ljepotom svoje Jelene i ostalih žena u ovoj obitelji.
U svojoj obitelji nisam bila netko tko je privlačio veliku pozornost, a to sam nastojala kompenzirati odnosom s Ivanom. Što se tiče Jelene, sada joj prenosim, slično Marchbanksu: “Moja želja za tebe nije da te držim u granicama sjene povjerenja, već usred kaosa žive, bolne neizvjesnosti.” U ovom trenutku moja Jelena zaista oduzima dah.
Oh, kako je zadivljujuća! Bezbrojni pojedinci očarani njezinom privlačnošću nisu uspjeli prepoznati dubinu njezina izvanrednog talenta. Ivana čeka slična sudbina, iako on posjeduje sposobnost nokautiranja. Na pitanje koje sam nagrade dobio i koje su mi najdraže, odgovaram: “Obožavam Ivana, Nikolu, Jelenu i Vanu.” Stevo je primijetio: “I moja unuka je nevjerojatno lijepa.” Iskoristio je svaku priliku kako bi istaknuo kako mu veza s Jelenom donosi najveću sreću.
S 31 godinom ušao sam u brak, razdoblje u kojem sam se osjećao potpuno zrelim i sigurnim u svoje želje i odgovornosti. Moje partnerstvo s Jelenom bilo je nevjerojatan izvor inspiracije i istinski blagoslov. Podrijetlom iz Katuna i rijeke Vasojević, njen spoj unutrašnje i vanjske ljepote za mene je stvorio bajku za cijeli život.
Stevo Žigon izrazio je neizmjernu zahvalnost toj izuzetnoj ženi i njezinoj majci, rekavši da mu je brak s njom život ispunio neviđenom radošću. Nije ni čudo što su iz ove sreće nastala tako iznimna djeca; on s njima dijeli nevjerojatno snažnu i idealnu vezu i smatra da bi bilo malo reći koliko je ponosan na njih. Na upit nalazi li više poštovanja u životu ili na nastupima, odgovorio je: “Ženu uvijek treba obožavati. U konačnici, bit umjetnosti je jednostavno čin obožavanja žene.”
Gluma ne može napredovati bez žene. Zavedena, odlučila je produžiti oprost. Na Stevu Žigona, koji je Vidin otac postao u kratkoj vezi s glumicom Metom Vranić koja je započela kada je imao 28 godina, Jelena je znatno utjecala da se poveže s njegovim djetetom. Osvrćući se na svoj prvi susret s ocem, Vid je primijetio: “Godine 1971. Stevo Žigon je došao u Ljubljanu režirati “Pigmaliona”.
Priča o Vidu, izvanbračnom sinu Steve Žigona, počela je tako što je moja majka, mlada i talentirana glumica poznata po svojoj ljepoti, utjelovila Elsu Doolittle. Mogli biste reći da je moje začeće slučajno proizašlo iz kratkotrajne romanse između izvanrednog glumca i nje. Unatoč situaciji koja je nagovještavala da će se moj otac vratiti u Beograd gdje je imao drugu obitelj, donio je odluku o mojoj budućnosti.
Poznati umjetnik bio je svjestan da mu sin živi u Sloveniji, no odlučio je ne nastaviti vezu s njim. Nasuprot tome, Vid je saznao svoj identitet kada je napunio 15 godina. U istoj sam dobi postao svjestan situacije, ali sam se suzdržao od toga, iako je znao da postojim. Moja nevoljkost prvenstveno je proizašla iz toga što sam imao očuha koji me usvojio tijekom mog djetinjstva, zajedno sa sumnjama u pogledu toga kako bi njegova obitelj mogla reagirati.
U dobi od 28 godina skupila sam hrabrost da ga konačno upoznam. Kad sam stigao u Beograd, naišao sam na toplu dobrodošlicu, iako je samo Steve od obitelji znao za moje postojanje. Od 2000. do njegove smrti 2005. posjećivao sam ga u Beogradu, dijeleći izvanredna i nezaboravna iskustva. Prije smrti, Žigon je doživio radost kada mu je Vid prenio ljubav.
Dan prije smrti, obratio mi se u Ljubljanu, tražeći moj oprost zbog nevoljkosti da me traži. Kad sam mu izrazila svoju ljubav, činilo se da je to posljednje uvjeravanje koje je želio prije nego što ode od nas. Vid, koji se nastanio s ocem i dijeli strast prema umjetnosti i poeziji, jednom je ispričao ovaj detalj. Ivana se u svojim memoarima prisjetila očeve posljednje večeri, ističući duboku emotivnu vezu koja je postojala između Stevea i Jelene.
U svojim memoarima Ivana Žigon ispričala je: “Steveovu posljednju noć proveli smo kod kuće s našom majkom i našim psom Bimbom. Dok je on mirno ležao kraj Steveovih nogu, čak i više nego sam Steve, ja sam cijelu noć pjevala ocu o Pobjedi nad Dan fašizma, posebno ističući Bulata Okudzhavu. Nisam shvaćao da mi je bolje i da više nisam patio od groznice koja je trajala posljednja dva mjeseca; držao sam tatu za ruku i postajalo je sve toplije.
Stevo Žigon preminuo je 2005. godine, no Jelena je nastavila njegovati uspomene na njihov život i zajedničku ljubav. Tijekom intervjua često je isticala važnost njegove prisutnosti u njezinu životu i osebujnost njihove veze. Godine 2018. preminula je i Jelena Žigon, koja je iza sebe ostavila sjećanja na par čija je ljubav i umjetnički doprinos duboko oblikovala kulturni krajolik bivše Jugoslavije.
