Postoje priče koje predugo čekaju da budu ispričane, a kada konačno izađu na svjetlo, ostavljaju sve bez daha. Ovo je jedna od njih.
- Ramiza Vuković iz Tuzle nosi u sebi priču koja je istovremeno dirljiva i šokantna, priču o radosti majčinstva koja se iznenada pretvorila u bolnu i misterioznu borbu za istinu. Kada je saznala da nosi trojke, srce joj je bilo ispunjeno srećom, a ona i suprug Aldi sanjali su o proširenju porodice, uprkos skromnom životu podstanara. Njihova sreća bila je nepokolebljiva, ali sudbina je imala drugačije planove.
Već u trećem mjesecu trudnoće Ramiza je osjetila da se nešto mijenja – njen stomak bio je neobično velik i ljekari su joj preporučili bolovanje. U sedmom mjesecu pojavili su se prvi ozbiljni simptomi: voda i osip koji su izazvali zabrinutost kod ljekara. Bez puno objašnjenja, Ramizi je data injekcija koja je naizgled smirila situaciju, ali prvi znakovi da nešto nije u redu ostavili su je u nemiru. Ljekarka ju je pitala želi li ostati u bolnici pod stalnim nadzorom ili da ode helikopterom u Sarajevo, na što je Ramiza odlučila odbiti ponudu, nesvjesna da bi upravo tada mogla izgubiti priliku da zadrži sve svoje bebe.
- Na dan porođaja, iako u teškom stanju, bila je primorana da rađa prirodnim putem, uprkos savjetima da se izvrši carski rez. Treći dan trudova završila je uspavana i bez svijesti u sali. Kada se probudila, rekli su joj da su dvije bebe preživjele, a da je treća umrla. Tada se u njenoj glavi pojavio prvi osjećaj da nešto nije u redu – instinkt majke nije mogao biti ignorisan.
U bolnici, dok se oporavljala, u sobu je došao nepoznat bračni par s ljekarom. Žena ju je nježno doticala, što je izazvalo kod Ramize osjećaj nelagode i jeze. Niko od medicinskog osoblja nije je obišao, osim jedne žene koja joj je, u strahu od kazne, tiho brisala čelo. Kada je izašla iz bolnice, obećano joj je da će bebe biti u inkubatoru, ali nakon deset dana, kada je pokušala vidjeti svoje kćerke, rečeno joj je da ne može prići. Tek kada je zaprijetila policijom, dvije djevojčice su bile “spremne” za viđenje – potpuno zdrave, bez ikakvih znakova boravka u bolnici.
Od samog početka, Ramiza je bila uvjerena da je treća djevojčica živa. Godinama je pokušavala pribaviti bilo kakvu dokumentaciju, ali dobila je samo potvrdu o smrti – bez dijagnoze, bez terapije, bez traga. Ta nepravda, ta praznina, postala je njena tiha borba, ali i razlog da nikada ne odustane.
- Dvadeset šest godina kasnije, istina se pojavila na način koji je Ramizu potpuno iznenadio – kroz televizijski ekran. U emisiji “Folk šou” pojavila se mlada pjevačica Dijana, čiji je lik bio neobično sličan njenim kćerkama. Jedna od sestara odmah je prepoznala sličnost, a Ramizin instinkt majke potvrdio je ono što je 26 godina osjećala.
Ova potvrda nije došla iz ničega. Nekoliko godina ranije, nepoznata žena posjetila je Ramizu i spomenula da zna priču o njenoj trećoj kćerki. Ostala je misteriozna, ali joj je dala obećanje da će Ramiza uskoro dobiti fotografiju koja će pokrenuti sve dalje. “U pitanju je moćan čovjek. Ne znam kako ćete se boriti, ali vjerujte u Boga”, rekla je. I Ramiza je vjerovala.
Kada je konačno stupila u kontakt s Dijanom, mlada žena joj je priznala istinu – Dijana je ona koju je Ramiza rodila. U tom trenutku, njen suprug Aldi, koji nikada nije vjerovao da je Dijana živa, doživio je šok koji je bio koban. Srce mu nije izdržalo, a hitna pomoć mogla je samo konstatuvati smrt – umro je od infarkta.
- Danas, Ramiza posjeduje sve dokumente i DNK analize koje potvrđuju identitet Dijane. Njena borba za pravdu traje, ali sada nije motivisana osvetom – već potrebom da zatvori ranu koja krvari već više od četvrt stoljeća. Njena najveća želja je da Dijana ostvari vezu sa svojim sestrama i bratom, da iskusaju ljubav i povezanost koju im je neko nasilno oduzeo.
“Ja sam žena od riječi. Ne pričam gluposti. I idem do kraja. Pa makar u Strazbur,” rekla je Ramiza, pokazujući snagu i odlučnost koja je pratila svaki njen korak. I dok mnogi sumnjaju u njenu priču, ona ostaje čvrsta u uvjerenju da majčino srce nikada ne laže. Istina, volja i vjera jedini su način da se ispravi nepravda.
- Ramiza je dokaz da, i nakon decenija bola i misterije, nikada nije kasno da se život preokrene. Njena priča podsjeća da ljubav i instinkt majke nisu samo emocije – oni su snaga koja može pobijediti nepravdu, vrijeme i nemoć sistema. Danas, uz Dijanu, njene druge kćerke i sina, Ramiza gradi novi život, pun topline i smisla, pokazujući da ni jedna bol, ma koliko duboka, ne može trajati vječno kada postoji volja da se istina otkrije i pravda zadobije.
