Malo ko je znao koliko duboka i stvarna bila ljubav Halida Bešlića i njegove supruge Sejde. Gotovo pola vijeka dijelili su život, uspone i padove, a njihova priča krije trenutke koji će slomiti i najtvrđe srce.
Narodna muzika izgubila je jednog od svojih najvoljenijih glasova, a Balkan se oprostio od čovjeka čije su pjesme obilježile generacije. Iza legende Halida Bešlića, osim hitova koji su urezani u kolektivno pamćenje, ostala je i jedna dirljiva ljubavna priča – ona između njega i njegove supruge Sejde. Njih dvoje su gotovo pola vijeka dijelili život, ljubav i sve ono što dolazi uz njih – od najvećih radosti do najtežih trenutaka.
- Iako je bio poznat širom regije, Halid je privatni život čuvao daleko od reflektora. Nije volio da se o njemu piše previše, a njegova skromnost bila je poznata jednako kao i njegov glas. U svakom intervjuu naglašavao je koliko mu je Sejda bila oslonac, mir i snaga. Ona je bila uz njega prije slave, kroz sve uspone i padove, kroz godine kada se tek tražio i one kada je postao simbol narodne muzike.
Njihova priča počinje krajem sedamdesetih, u vremenu kada je Halid tek započinjao karijeru. Snimao je prve singlove, obilazio male dvorane i kafane, a ona je radila u tvornici čokolade. Dva svijeta koja se, naizgled, nisu trebala sresti – a ipak jesu. Spojila ih je skromnost, jednostavnost i nešto što je Halid često znao opisati kao “pravu, tihu ljubav bez puno riječi.”
- Nakon samo šest mjeseci veze, odlučili su se vjenčati 1977. godine. Iako su mnogi mislili da žure, njima je sve bilo jasno – znali su da su jedno za drugo. Njihovo vjenčanje nije bilo glamurozno, naprotiv. Desilo se u malom mjesnom uredu u selu Knežina, jer Halidov otac nije želio da se vjenčanje održi u Sarajevu. “Kod nas je bilo pravilo – dok je otac živ, njegova je zadnja”, znao je Halid reći s osmijehom i poštovanjem.
Kasnije je u jednom intervjuu opisao taj dan s posebnom toplinom. Dok su se spremali da potpišu, kroz otvoren prozor uletjele su ptice i počele kružiti prostorijom. Smijeh, zbunjenost i radost pretvorili su taj skroman trenutak u uspomenu o kojoj je Halid pričao cijelog života. “To je bio znak,” govorio bi, “da je i nebo bilo sretno što smo se spojili.”
Iz te ljubavi rodio se sin Dino, koji je postao njihova najveća radost. Par je dugo priželjkivao još djece, ali se sudbina poigrala. Sejda je imala zdravstvenih problema i morala je na operaciju tumora, nakon čega više nije mogla postati majka. “Bilo nam je teško, oboje smo patili zbog toga, ali nikada nismo prestali biti zahvalni za ono što imamo,” govorio je Halid.
- Njihova ljubav bila je ispitivana i teškim životnim udarcima. Godine 2009. doživio je tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je jedva preživio i trajno izgubio vid na desnom oku. Taj događaj potresao je cijeli region, ali Halid je kasnije priznavao da mu je upravo Sejda bila razlog što nije odustao. “Ona je bila moja snaga, moj razlog da ustanem i idem dalje,” govorio je. Nije volio pokazivati slabost, ali svi koji su ga poznavali znali su da iza njegove izdržljivosti stoji mirna i čvrsta podrška žene koja ga je voljela bezuslovno.
Godine 2014. doživjeli su još jedan blagoslov – postali su djed i baka blizanaca, Lamije i Belmin-Kana. Halid je tada rekao da ništa ne može zamijeniti osjećaj kad dijete tvog djeteta izgovori tvoje ime. Taj trenutak opisivao je kao “najčišću radost koju čovjek može osjetiti.”
- Njihov brak trajao je gotovo pedeset godina, bez skandala, bez pompe i bez potrebe da išta dokazuju drugima. U vremenu kad su mnogi brakovi pucali pod teretom slave, Halid i Sejda su pokazali da ljubav može trajati cijeli život, ako se gradi na poštovanju i razumijevanju.
Halid je često znao reći da mu je dom bio sveto mjesto. “Na sceni si Halid Bešlić, ali kod kuće si samo muž, otac i djed,” govorio je. Upravo taj balans između javnog i privatnog života činio ga je posebnim. Nije se mijenjao ni kad su mu pjesme postale himne, ni kad je dvorane punio do posljednjeg mjesta.
Njihova priča podsjeća da prave ljubavi nisu one koje se vide na naslovnicama, već one koje traju tiho, svakodnevno, kroz sve sezone života. Sejda je bila njegova najveća publika, najiskreniji kritičar i najvjerniji prijatelj. Njih dvoje su živjeli u harmoniji koja je rijetka i zato toliko dragocjena.
- Kad je stigla vijest o njegovoj smrti, Balkan je utihnuo. Ljudi su palili svijeće, puštali njegove pjesme i prisjećali se stihova koji su obilježili mladosti i ljubavi. Ali iza svih tih suza i tuge ostaje svijest da je Halid živio punim srcem – i da je imao sreću da voli i bude voljen do posljednjeg dana.
Njegov život bio je poput njegovih pjesama – iskren, topao i pun emocija. A ljubav između njega i Sejde ostat će zauvijek kao dokaz da ni vrijeme ni sudbina ne mogu slomiti ono što je istinski spojeno. Njihova priča nije samo uspomena, već podsjetnik da prava ljubav postoji – tiha, skromna, ali neuništiva.
