Dragomir Bojanić Gidra izvorno je po zanimanju bio alatničar, ali je vrlo uspješan postao sjajnim filmskim ulogama. Danas otkrivamo koliko je tuge ovaj čovjek krio u sebi dok je nasmijavao cijelu Jugoslaviju.
- Jedan od najvećih legendarnih glumaca s ovih prostora, umjetnik koji je “animirao” neke od najupečatljivijih ličnosti srpske kinematografije i čovjek koji je u najranijem djetinjstvu nasmijavao milijune gledatelja, doživio je veliku tragediju.
Sjećanje na nju nosio je duboko u srcu; nije dopustio da mu obilježi život. Rano je ostao siroče! Njegova majka Novka razboljela se od tuberkuloze dok je Gidra bio vrlo mali, no ni tu nije bio kraj tragičnim događajima u obitelji Bojanić. Kad Gidra nije imao ni deset godina, njegov otac Joca, oficir srpske vojske, odveden je 1943. godine u Drugom svjetskom ratu.
Tako je Dragomir ostao potpuno sam. U potrazi za načinom da se prehrani i što prije pronađe zanimanje od kojeg će moći “zarađivati za kruh”, prekinuo je zanat. Srednju školu za preradu mesa, voća i povrća u rodnom gradu, a nakon mature zaposlio se u Tvornici konzervi “Crvena zvezda”. Po struci sam tehničar kemijske tehnologije.
Kvalifikacija stečena u STŠ Kragujevac, kemijsko-tehnološki smjer. Tamo sam počeo raditi zbog potražnje za radnicima u Tvornici konzervi “Crvena zvezda” u Kragujevcu. Tada se kasnije, preko amaterskog pozorišta „Sveta Mladenović“, pridružio kragujevačkom Narodnom pozorištu, čiji je član ostao dosta dugo. Ovo su njegove riječi iz intervjua s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
U tom ansamblu kragujevačkih umjetnika dogodilo se malo čudo zahvaljujući kojem je mladi Dragomir svoj raskošni talenat mogao pokazati ne samo Kragujevčanima, već i izvan granica Kragujevca. Naime, priča ide ovako: upravo su njegove kolege skupile novac koji je omogućio da Gidra dođe ovdje u Beograd i upiše Akademiju. “Upao” je od samog početka, u klasu velikog Raše Plaovića, i već na prvoj godini počeo igrati u Narodnom pozorištu.
- A ostalo je povijest… Ponašali su se kao prijatelji, no zbog jesenskog izdanja malo otežano nastavili su snimanje u ulozi Milana. Dvije legendarne domaće serije Lude godine i Žikina dinastija desetljećima su se reprizirale i zadržale svoj šarm omiljenih kod svih generacija.
Svoj uspjeh film uvelike duguje glumcima Dragomiru Bojaniću Gidri i Marku Todoroviću koji su glumili Žiku i Milana. No, ono što mnogi ne znaju je da je Todorović nakon petog dijela “Žikine dinastije” želio odstupiti od svoje uloge jer je Gidra te godine imao druge paralelne projekte. Pa su morali vrtjeti palčeve dok nije pronašao prozor koji mu odgovara.
Snimio je 1985. sedam-osam filmova. Nije znao kamo će prije jer je igrao i neke predstave u kazalištu. “Odmor sam planirao prije ovoga i neću ga mijenjati. Snaći ćete se i bez mene”, napisao je u Kuriru Zoran Čalić, tvorac “Ludih godina”. Njegova je uloga bila glavna i nije dolazilo u obzir pucati bez Marka.
- Pokušala sam ga usrećiti. Nekoliko puta smo se našli u pubu kako bi njegov stav bio manje oštar. Na kraju smo snimili film koji je postigao nevjerojatan uspjeh kod publike. Gidra je znao za tu priču i često je zadirkivao Marka na setu. Inače su se jako dobro slagali.
Pripadali su različitim glumačkim stilovima, ali su bili izvrsna kombinacija na setu i izvan njega“, dodao je redatelj. Sve se na kraju posložilo i Todorović nije odustajao od uloge, kako bi to Gidra sa smiješkom rekao, s vremena na vrijeme. “A ti si htio pobjeći”, rekao je svojedobno Bojanić kolegi.
