Najvažnija namirnica ovdje na Balkanu je kruh. Jede se uz gotovo svaki obrok kao što se riža jede u mnogim azijskim kulturima uz skoro svako jelo. Danas vam otkrivamo novi recept za pripremu domaćeg hljeba.
- Mnogi ljudi će vam reći da i dalje osjećaju glad ako, recimo, ovu namirnicu nisu pojeli uz ručak. Postoji mnogo recepata za pripremu kruha. Pripremite ukusnu američku štrucu kruha tako da 800 grama brašna pomiješate s 2 žličice soli.
U brašno dodati 2 žlice šećera i oko 10 grama suhog kvasca. Zatim dodajte 500 mililitara tople vode pomiješane s 30 mililitara maslinovog ulja. Suncokretovo ulje. Brašno. Maslinovo ulje. Još jedan vrlo čest i korišten sastojak iz kuhanja. Mlijeko. Lagano premažite posudu maslinovim uljem i pecite dalje na 200°C (392°F) oko pola sata ili 40 minuta.
Za slađu štrucu otopite 1 žličicu soli u 350 mililitara tople vode. Trebat će vam ukupno 2 žličice šećera. Zatim dodajte 7 grama suhog kvasca. Priprema se od 100 grama integralnog brašna i 440 grama glatkog brašna. Pomiješajte 20 mililitara maslinovog ulja – 50 grama mekinja. Stavite kruh u sredinu pećnice i ostavite ga tamo na 240°C (460°F) oko 30 do 35 minuta. U tom ćete trenutku imati kruh spreman za uživanje.
Bijeli kruh se priprema na 420 ml vode koju treba zagrijati na odgovarajuću temperaturu. Dodajte 1 žličicu šećera za okus. To znači da će vam trebati 10 g suhog kvasca i 670 g pšeničnog brašna. Za pojačan okus upotrijebite jednu žličicu soli. Zatim u smjesi sve to pecite na 250°C (480°F) pola sata.
BONUS TEKST
Izgled kruha dio je priče o civilizaciji jer su žitarice potaknule prelazak s lova i sakupljanja na ustaljenu poljoprivredu.
- Prve verzije bile su sastavljene od vode i divljih žitarica, što najvjerojatnije služi kao preteča današnje pšenice, koja se drobila i pržila na kamenim pločama unutar špilja. Do 1500. godine prije Krista Egipćani su proizveli prvi kruh na bazi pšenice i ječma.
Ovaj je kruh vjerojatno bio beskvasni, poput kolača od brašna i soli. To se stavljalo unutar žeravice i ispod pepela u pećnici, prema zapisima iz starog Egipta. U Egiptu se radilo mnogo različitih vrsta kruha u različitim oblicima, koji su ponekad imitirali životinje ili ljude, a često su bili ukrašeni raznim sjemenkama, posebno kuminom.
Kasnije su Egipćani otkrili da ako u tijesto dodaju kvasac, koji su formirali miješajući vodu s brašnom, kruh postaje mekši i povećava volumen. Dakle, ovo je doista rođenje kruha u obliku kakvom ga danas poznajemo. Također, tada su Egipćani započeli proizvodnju pekarskog kvasca i počeli ga rafinirati kako bi ga oslobodili “nečistoća”. Ušli su i u obogaćivanje kruha dodavanjem sezama, meda i voća.
U antici je kruh bio dobro poznat. Uz najpopularnije kašice. Stari Grci su 70% svog kalorijskog unosa dobivali iz žitarica. Također, u to su vrijeme robovi bili prisiljeni svakodnevno peći kruh. Hipokrat je već u to vrijeme upozoravao na potrebu opreza pri izboru hrane, tvrdeći da boja kruha, bila ona bijela ili crna, nije bitna.
- Prema Celsusu, kruh ima više hranjivih tvari od bilo koje druge namirnice. Rimljani su pridavali veliki značaj kruhu kao glavnoj hrani. U rimsko doba pekari su trebali osigurati pravu vrstu kruha koja je išla uz svako jelo namijenjeno aristokratima.
Pripremom peciva ukrašenih makom, lovorom i bademima udovoljili su tom zahtjevu. Osim toga, među kruščićima su bili posebni favoriti, a to su bili „pogače s maslinama“, sa sirom kao i oni vlasac ili peršin začinjeni drugim začinskim biljem. Kruh, koji su vojnici rimske vojske nazivali “oni koji konzumiraju”, davao se u obliku jednog kilograma po osobi dnevno.
U ranom srednjem vijeku obični ljudi nisu imali peći u kojima bi se pekao dizani kruh, jer su tada peći posjedovali uglavnom samostani i aristokracija. Kruh se pravio od žitarica s niskim sadržajem glutena kao što su zob, ječam i raž. Zbog toga je kruh postao taman i teško se dizao. Prije je jedenje kruha od bijelog brašna bilo za privilegirane slojeve.
Raž je predstavljala dijetu za zatvorenike koju su redovnici povremeno konzumirali kako bi dokazali svoju poniznost. Boja kruha kojom se definirao društveni status: što je bio viši društveni status, kruh je bio bjelji, a oni niže na društvenoj ljestvici morali su se zadovoljiti tamnijim varijantama raženog kruha.
