Testosteronski kolaps sve više zabrinjava naučnike, ali o tome se rijetko govori. Da li je u pitanju tiha hormonska kastracija?
Opasan pad testosterona – problem koji niko ne želi priznati
U današnjem modernom društvu, sve više mladih muškaraca pati od hroničnog nedostatka testosterona. Iako se o tome rijetko javno govori, naučna istraživanja jasno pokazuju da dvadesetogodišnjaci u zapadnim zemljama danas imaju nivo testosterona sličan sedamdesetogodišnjacima iz 1970-ih godina. Ova tiha zdravstvena kriza polako, ali sigurno, mijenja strukturu muške populacije, utičući na plodnost, snagu, emocionalnu stabilnost i opće zdravlje.
Uzroci: Hemikalije, stres i nezdrav stil života
Naučnici kao glavne uzroke navode tzv. endokrine disruptore – hemikalije koje remete hormonski sistem. Ove supstance nalaze se u svakodnevnim proizvodima: plastičnoj ambalaži, kozmetici, deterdžentima, pa čak i u odjeći i zraku. BPA, ftalati i parabeni samo su neki od spojeva koji direktno utiču na proizvodnju testosterona – tiho, postepeno i često nepovratno.
Osim toga, savremeni stil života dodatno pogoršava situaciju. Nedostatak fizičke aktivnosti, loša ishrana, gojaznost, hronični stres i poremećaji sna samo su neki od faktora koji doprinose padu testosterona. Muškarci više ne žive u skladu sa svojim prirodnim instinktima – umjesto borbenosti i vitalnosti, dominiraju letargija i iscrpljenost.
Smanjena plodnost – prijetnja opstanku čovječanstva
Možda najalarmantniji podatak jeste da je broj spermatozoida kod muškaraca u zapadnim zemljama opao za više od 50% u odnosu na 1973. godinu. Stručnjaci već govore o „spermagedonu“, a pad testosterona je jedan od ključnih uzroka. Ako se ovakav trend nastavi, buduće generacije bi mogle biti ozbiljno ugrožene.
Zašto se o ovome šuti?
Postavlja se logično pitanje – zašto se o ovome javno ne govori? Gdje su mediji, krizni štabovi, kampanje prevencije? Odgovor je bolan: snažan, zdrav i samouvjeren muškarac je teže kontrolisati. On razmišlja svojom glavom, ne prihvata sve što mu se servira i ne uklapa se u potrošački obrazac poslušnog pojedinca.
Hormonski oslabljen muškarac, s druge strane, lakše se oblikuje. On postaje zavisan o farmaceutskim preparatima, traži validaciju na društvenim mrežama i prilagođava se sistemu koji mu suptilno oduzima muževnost.
Ova tiha hormonska kriza trebala bi biti ozbiljno shvaćena, jer se ne radi samo o zdravlju pojedinca, već o budućnosti čovječanstva. Vrijeme je da se podigne svijest, preispita svakodnevna upotreba štetnih supstanci i vrati balans u muško zdravlje – prije nego što bude prekasno.
