Dao je obećanje usred rata, dok su padale granate i činilo se da sutra ne postoji. Godinama kasnije, jedno malo mjesto promijenilo mu je pogled na ljude, granice i smisao riječi mir. Ono što je tamo doživio, nije očekivao ni u snovima.
- Rat na Balkanu ostavio je duboke ožiljke na generacijama ljudi, ali među bezbroj teških sudbina povremeno se pojave priče koje podsjećaju da nada može preživjeti i u najmračnijim vremenima. Jedna takva priča govori o Bosancu koji je, usred straha i razaranja, pronašao unutrašnju snagu da sebi obeća nešto što je tada djelovalo gotovo besmisleno, ali mu je kasnije promijenilo život. Njegov put ka miru vodio je u malo srpsko mjesto Topolu, daleko od linija fronta, ali i daleko od njegovih tadašnjih uvjerenja.
Dok je rat bjesnio, a svakodnevica bila ispunjena neizvjesnošću, granatiranjem i gubitkom, ovaj čovjek je, poput mnogih drugih, živio s konstantnim osjećajem da sutrašnji dan možda neće dočekati. U tim trenucima, kada ljudi često gube vjeru u sve, on je izgovorio rečenicu koja će mu kasnije postati vodilja: „Ako preživim, otići ću u Topolu.“ Zašto baš Topola, ni sam nije znao objasniti. Ime tog mjesta za njega je postalo simbol nečega mirnog, dalekog i drugačijeg od ratne stvarnosti koja ga je okruživala.
Tokom godina sukoba, to obećanje nije blijedilo. Naprotiv, u trenucima najvećeg očaja služilo mu je kao podsjetnik da negdje postoji život koji nije sveden na strah i mržnju. Dok su se oko njega rušili gradovi i povjerenje među ljudima, u njemu je rasla ideja da će, ako ikada dobije priliku, morati ispuniti dato obećanje. To obećanje nije bilo bijeg, već tiha pobuna protiv beznađa.
- Kada je rat konačno završio, a rane bile još svježe i bolne, došlo je vrijeme da se suoči s vlastitim riječima. Bez poznanstava, bez jasnog plana i bez sigurnosti šta ga čeka, zaputio se ka Topoli. Strah je i dalje bio prisutan, možda čak i jači nego ranije, jer sada više nije bilo haosa koji bi ga prikrio. Ipak, hrabrost je prevagnula. Odlučio je vjerovati da iza granica koje su godinama dijelile ljude postoji nešto drugo osim neprijateljstva.
Dolazak u Topolu donio je iznenađenje koje nije mogao predvidjeti. Umjesto hladnih pogleda i distance, dočekali su ga toplina, radoznalost i iskrena gostoljubivost. Ljudi su mu prilazili bez predrasuda, pitali ga ko je, odakle dolazi i kakav je život bio s druge strane rata. Razgovori su se brzo pretvarali u duge pauze uz kafu, smijeh i prisjećanja. Ono što je posebno ostavilo trag na njega bio je susret sa starijim čovjekom koji je, dijeleći priče iz svoje mladosti, nenametljivo srušio zidove koji su godinama građeni strahom.
- U tim razgovorima, Bosanac je shvatio koliko su predrasude snažne i koliko lako mogu oblikovati sliku o drugima bez ikakvog stvarnog iskustva. Godinama je vjerovao da s druge strane granice nema razumijevanja, ali Topola mu je pokazala suprotno. Ljudi su slušali njegove ratne priče sa suosjećanjem, a on je, zauzvrat, počeo uviđati njihove strahove i gubitke. U tim trenucima postalo je jasno da bol nema naciju.
Poruka koja se provlačila kroz svaki razgovor bila je jednostavna, ali snažna – svi su oni, bez obzira na ime, vjeru ili porijeklo, prošli kroz slične patnje. Rat ih je razdvojio, ali ih je ljudskost ponovo povezala. Topola je za njega prestala biti samo mjesto na karti i postala simbol rušenja unutrašnjih barijera koje je godinama nosio u sebi.
- Na kraju svog boravka, s emocijama koje nije pokušavao sakriti, izgovorio je rečenicu koja sažima cijelo njegovo iskustvo: „Nije stvar u mjestu, stvar je u ljudima.“ Za njega, susret s dobrim ljudima bio je znak da mir nije apstraktan pojam, već nešto što se gradi kroz male, iskrene trenutke razumijevanja. Topola mu je pokazala da se mir prvo mora pronaći u sebi, a tek onda u svijetu oko nas.
Ova priča danas služi kao snažan podsjetnik da, čak i nakon najtežih sukoba, postoji mogućnost pomirenja. U vremenu kada se razlike često koriste kao oružje, iskustvo ovog Bosanca govori o važnosti empatije i otvorenosti. Granice mogu biti iscrtane politikom i ratom, ali ljudskost ih uvijek može nadjačati. Njegovo putovanje nije samo lična pobjeda nad strahom, već i univerzalna poruka da su mostovi među ljudima uvijek mogući, čak i tamo gdje se to najmanje očekuje.
