Svijet se suočava s drastičnim klimatskim promjenama – porast temperatura, razorne oluje i topljenje ledenjaka ukazuju na to da bi “oluje stoljeća” mogle postati sve učestalije. Stručnjaci upozoravaju: probijanje granice od 1,5 °C moglo bi se desiti već do 2030. godine.
Ekstremne vremenske pojave sve učestalije
Klimatske promjene više nisu daleka prijetnja – one su tu, pred našim vratima. Toplinski valovi, razorne oluje, tuča, suše i poplave postaju sve učestaliji, a njihova razorna moć iz godine u godinu raste. Ni Hrvatska, ni Balkan, a ni Evropa nisu izuzetak. Ljeto 2024. godine upisano je kao najtoplije otkad postoje mjerenja, s rekordnim temperaturama i razornim grmljavinskim nevremenima.
Fenomen poznat kao „hydroclimate whiplash“ – nagle izmjene sušnih i olujnih perioda – uzrokuje velike poremećaje u ekosistemima, poljoprivredi, ali i zdravlju ljudi. Prema svim prognozama, ljeto 2025. moglo bi biti još toplije i sušnije, posebno na jugu i duž obale.
Približavamo se opasnoj granici
Jedan od ključnih ciljeva Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015. godine bio je ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 °C iznad predindustrijskog nivoa. Međutim, najnovija analiza više od 60 vodećih klimatologa upozorava da bismo tu granicu mogli probiti već do 2030. godine.
Ako globalne emisije ugljičnog dioksida ostanu na trenutnim razinama – oko 40 milijardi tona godišnje – preostali “ugljični budžet” biće iscrpljen za samo tri godine. To znači da više neće biti prostora za greške, a posljedice će biti dalekosežne: od topljenja ledenjaka, porasta nivoa mora do ekstremnih vremenskih nepogoda širom svijeta.
Topliji okeani, veći rizici
Višak toplote izazvan stakleničkim plinovima najviše se akumulira u okeanima – čak 90% tog viška. Ova energija dovodi do zagrijavanja okeanskih voda, čime se ubrzava otapanje polarnih ledenjaka i podiže nivo mora. Time se povećava rizik od poplava za milione ljudi koji žive u obalnim područjima.
Od 1990-ih godina do danas, stopa porasta nivoa mora se udvostručila. Ukoliko se hitno ne smanji emisija CO2, svijet se suočava s ozbiljnim humanitarnim, ekonomskim i ekološkim izazovima.
Historija upozorava: Oluje koje su promijenile tok događaja
Najrazornije sjeveroistočne oluje u historiji SAD-a, poput “Oluje stoljeća” iz marta 1993. ili “Snježnog armagedona” iz 2010, ostale su zabilježene kao upozorenja na snagu prirode. Oluja 1993. donijela je vjetrove preko 160 km/h i više od 150 cm snijega, odnoseći više od 200 života. Armagedon iz 2010. zatrpao je gradove i ostavio stotine hiljada domaćinstava bez struje.
Istraživači ističu da su takve oluje u posljednjim godinama postale intenzivnije upravo zbog efekata klimatskih promjena – topliji okeani i promjene u strujanjima zraka stvaraju savršene uslove za formiranje superćelijskih nevremena.
Ima li nade?
Iako slika izgleda sumorno, postoji nada. Naučnici primjećuju da se stopa povećanja emisija CO2 usporava zahvaljujući prelasku na obnovljive izvore energije, elektrifikaciju saobraćaja i primjenu čistih tehnologija. No, to nije dovoljno – potrebne su brze i odlučne akcije na globalnom nivou.
Smanjenje emisije CO2 ne samo da usporava klimatske promjene, već značajno utiče na smanjenje učestalosti ekstremnih vremenskih pojava i štiti zdravlje i živote milijardi ljudi širom planete.
Klimatske promjene više nisu daleka prijetnja već stvarnost koja nas sve pogađa. Toplinski valovi, porast nivoa mora i ekstremne oluje samo su neke od posljedica koje osjećamo već danas. Vrijeme za djelovanje je sada – svaka godina odugovlačenja znači veću cijenu u budućnosti.
