Mnogi ovu činjenicu saznaju tek kada je već kasno da promijene planove. Pravilo zvuči obećavajuće, gotovo nestvarno, ali stvarnost krije detalje koji iznenade i one s dugim radnim stažom. Njemački sistem penzija izgleda jednostavno dok se ne pogleda malo dublje.
- Penzioni sistem u Njemačkoj često se navodi kao primjer uređenosti i jasno definisanih pravila, ali već pri prvom susretu s njim mnogi ostanu zatečeni jednom informacijom. Naime, radnici u ovoj zemlji mogu steći formalno pravo na starosnu penziju već nakon pet godina uplaćivanja doprinosa. Ta činjenica zvuči gotovo nestvarno, naročito onima koji dolaze iz država u kojima su uslovi znatno stroži. Ipak, iako zakon djeluje jednostavno, stvarnost iza tog prava znatno je složenija.
Ova informacija često zbuni ljude koji tek ulaze na tržište rada, rade povremeno ili planiraju kraći radni boravak u Njemačkoj. Na papiru, pet godina staža izgleda kao minimalan i lako dostižan uslov. Međutim, to pravo ne znači i sigurnu starost, već samo formalnu mogućnost ostvarivanja penzije. Upravo tu dolazi do prvog razočaranja, jer iznos koji stoji iza tog prava često ne odgovara očekivanjima.
Tema penzija u Njemačkoj godinama je predmet rasprava, kako među stručnjacima, tako i u javnosti. Društvo se ubrzano mijenja, a demografska slika postaje sve nepovoljnija. Broj starijih građana raste, dok se broj mladih radnika smanjuje, što stvara ozbiljan pritisak na sistem koji počiva na međugeneracijskoj solidarnosti. Zaposleni finansiraju penzije sadašnjih penzionera, ali taj odnos postaje sve teže održiv.
- Upravo zbog toga sve češće se govori o reformama. Njemačka vlada već radi na opsežnim promjenama poznatim kao „Penzijski paket II“, čiji je cilj da ublaži udar koji dolazi s masovnim odlaskom u penziju generacije bejbi bumera. Riječ je o ljudima rođenim nakon Drugog svjetskog rata, kojih je izuzetno mnogo i koji će u narednim godinama gotovo istovremeno napustiti tržište rada. Sistem se mora prilagoditi periodu u kojem će penzioneri brojčano nadmašiti aktivne radnike, što predstavlja ogroman izazov.
U tom kontekstu, pravilo o minimalnih pet godina staža često se pogrešno tumači. Ono garantuje pravo, ali ne i iznos od kojeg se može živjeti dostojanstveno. Prosječan radni vijek u Njemačkoj iznosi oko 45 godina, što se smatra neophodnim da bi se ostvarila relativno stabilna penzija. Čak i tada, mnogi penzioneri priznaju da moraju pažljivo planirati troškove.
Prosječna neto penzija u Njemačkoj posljednjih godina kretala se nešto iznad 1.000 eura mjesečno. U manjim mjestima taj iznos može pokriti osnovne potrebe, ali u velikim gradovima, gdje su stanarine i životni troškovi znatno viši, on često nije dovoljan. Zbog toga sve veći broj starijih ljudi razmišlja o dodatnim izvorima prihoda ili se oslanja na privatnu štednju kako bi zadržali određeni kvalitet života.
- Kada se govori o penziji nakon samo pet godina rada, razlika postaje još očiglednija. Njemački sistem koristi preciznu formulu koja uključuje penzijske bodove, faktor pristupa, vrijednost boda i vrstu penzije. Ako bi neko tokom pet godina rada ostvario po jedan bod godišnje, uz trenutnu vrijednost boda od nešto više od 39 eura, mjesečna penzija iznosila bi oko 200 eura. To je iznos koji postoji na papiru, ali u praksi ne može pokriti ni osnovne životne potrebe.
Penzijski bodovi predstavljaju srž sistema. Jedan puni bod dobija se samo ako radnik u jednoj godini zaradi prosječnu bruto platu svih osiguranika. Niža primanja donose manje bodova, dok viša plata znači veći doprinos i kasnije veću penziju. Na taj način sistem pokušava da poveže visinu penzije s realnim doprinosom tokom radnog vijeka.
Na konačan iznos utiče i faktor pristupa. Oni koji se penzionišu ranije suočavaju se s trajnim umanjenjima, dok produženi rad donosi dodatke. Ako se u penziju ide u zakonski predviđenom trenutku, faktor ostaje neutralan. Vrijednost boda se redovno usklađuje s ekonomskim kretanjima, ali mnogi penzioneri ističu da taj rast često ne prati stvarni rast troškova života.
- Njemački penzioni sistem tek ulazi u najosjetljiviju fazu. Procjene govore da će do sredine tridesetih godina ovog vijeka svi bejbi bumeri dostići starosnu granicu za penzionisanje. To će dodatno pogoršati odnos između broja zaposlenih i penzionera i povećati pritisak na državni budžet.
Prema pisanju medija koji prate ekonomske prilike, sve više radnika porijeklom s Balkana tek nakon nekoliko godina rada shvata koliko je dugoročno planiranje važno. Mnogi priznaju da su o stvarnoj visini penzije počeli razmišljati tek kada su se suočili s konkretnim brojkama.
- Domaći ekonomski analitičari upozoravaju da se penzija u Njemačkoj ne smije doživljavati kao automatska nagrada za boravak u zemlji, već kao rezultat dugog, stabilnog i planskog radnog vijeka. Privatna štednja, kako naglašavaju, postaje sve važniji dodatak državnoj penziji.
Na kraju, stručnjaci za socijalnu politiku ističu da pravo na penziju nakon pet godina rada pokazuje koliko je sistem pravno uređen, ali istovremeno šalje jasnu poruku. Bez dugoročnog rada i ozbiljnog planiranja nema stvarne finansijske sigurnosti u starosti, a ta istina mnoge iznenadi tek kada se suoče s realnošću.
