Majka priznala da ne osjeća ljubav prema svom djetetu i da se kaje što ga je rodila. Potresna ispovijest otvorila tabu temu roditeljstva bez idealizacije. Saznajte više o postporođajnoj depresiji i stvarnim osjećajima majki.
U savremenom društvu, majčinstvo se često prikazuje kao vrhunac ispunjenja, ljubavi i sreće. Međutim, sve više žena, često anonimno, priznaje da ne doživljava roditeljstvo na taj način. Jedna od takvih ispovijesti, objavljena na TikTok profilu „Kelley Daring“, izazvala je snažne reakcije javnosti jer je žena otvoreno priznala – ne voli svoje dijete i kaje se što ga je rodila.
Autorica ispovijesti kaže da nikada nije željela djecu, ali je neplanirano ostala trudna i zakoni u zemlji u kojoj živi nisu joj dozvolili prekid trudnoće. Ostatak trudnoće provela je u tuzi, osjećajući kako je izgubila svoju slobodu i tijelo. Iako je rodila zdravog dječaka, ljubav se nije pojavila – ni tada, ni pet mjeseci kasnije.
„Nemam više sebe. Ja više nisam ja, ja sam samo majka. Postala sam nevidljiva,“ piše žena, opisujući osjećaj potpune otuđenosti i gubitka identiteta.
Ova majka se svakodnevno suočava s postporođajnom depresijom, napadima panike i osjećajem bespomoćnosti. Iako se prema sinu ponaša pažljivo jer ga ne krivi za svoju situaciju, priznaje da joj je najdraži dio dana onaj kad je na poslu – daleko od kuće.
Uprkos svemu, zahvalna je na suprugu koji je ne osuđuje, već joj pruža podršku i dijeli kućne obaveze. Uskoro kreće na psihoterapiju, svjesna da se ne može sama boriti s osjećajima koji je guše.
@kelleydaring #regretfulparents #regrettingmotherhood #momtok #momsoftiktok ♬ original sound – kelleydaring
Objava je izazvala burne reakcije. Neki komentatori izražavaju razumijevanje, navodeći da je ovakva iskrenost važna za rušenje mitova o „savršenoj majci“. Drugi, pak, dijele svoja traumatična iskustva iz djetinjstva s roditeljima koji ih nikada nisu prihvatili.
Jedna korisnica piše: „Radim za ginekologa 11 godina. Nakon svega što vidim, uvjerena sam da ne želim djecu.“ Druga dodaje: „Više bih voljela da žalim što nemam djecu, nego da ih imam i žalim zbog toga.“
Ispovijesti poput ove ne znače da majčinstvo nema vrijednost, već otkrivaju da nije svako iskustvo isto i da je nužno govoriti i o teškim emocijama. Kelley Daring, iako sama nije roditelj, stvorila je siguran prostor za žene koje nemaju gdje ispričati svoju istinu.
Umjesto osude, ovakve priče trebaju potaknuti razgovor o mentalnom zdravlju majki, podršci, slobodi izbora i važnosti emocionalne iskrenosti u roditeljstvu.
Ova i slične ispovijesti podsjećaju nas da roditeljstvo ne donosi svima sreću, ispunjenje i osjećaj smisla, bez obzira na to koliko društvo to očekuje. Neki ljudi jednostavno nisu rođeni za roditeljsku ulogu, a njihovo priznanje toga ne čini ih lošim osobama – naprotiv, to je izraz hrabrosti i samosvijesti. U kulturama gdje se majčinstvo idealizira, priznati da ti je dijete opterećenje, a ne izvor radosti, gotovo je svetogrđe. No, upravo zbog te tišine mnoge žene pate u samoći, boreći se s osjećajem krivice, srama i nedostatka podrške. Otvaranjem dijaloga o ovim temama, društvo može postati suosjećajnije i spremnije da pomogne – umjesto da osuđuje. Psihološka podrška, siguran prostor za izražavanje osjećaja i razumijevanje okoline ključni su faktori u borbi protiv postporođajne depresije i emocionalne izolacije kroz koju mnoge žene prolaze.
Ako poznajete nekoga ko se bori sa sličnim osjećajima – budite tu. Bez osude, bez predrasuda. Jer svaka majka zaslužuje pravo da bude viđena, saslušana i podržana.
