Nikada nije očekivala da će se povratak u rodni grad pretvoriti u emotivni vrtlog koji će promijeniti tok njenog života. Ono što je trebalo biti običan vikend, pretvorilo se u susret koji će pokrenuti lavinu odluka, osuda i skrivenih želja.
- Kada se nakon dugo vremena vratila u rodni grad, mislila je da je čeka poznata rutina i kratki vikend ispunjen porodičnim obavezama i starim navikama. Međutim, već prvog jutra, dok je stajala na parkingu ispred lokalne prodavnice, uočila je poznatu siluetu koja ju je potpuno izbacila iz ravnoteže. Bio je to otac njene nekada najbolje prijateljice, čovjek kojeg se sjećala iz školskih dana – uvijek dostojanstven, uvijek miran, uvijek nekako intrigantan.
Nije bila sigurna da li će je prepoznati, ali on se prvi javio, podigao obrvu i nasmiješio se na način koji je odmah probudio nešto u njoj. Nije to bio kurtoazan osmijeh koji odrasli upute djeci svojih prijatelja. Bio je drugačiji, neočekivano ličan. Kada joj je ponudio da je poveze, iako je stanovala blizu, prihvatila je bez razmišljanja. Kasnije će shvatiti da se u tom trenutku nešto već pomjerilo u njoj, iako to nije znala priznati.
Po povratku u Beograd, rutinski život koji je do tada vodila počeo je da je pritiska. Posao, gužve, projekti, svakodnevica – sve joj je djelovalo zamorno i bezbojno. Jedino što joj se vraćalo u misli bio je kratki razgovor sa Aninim ocem, način na koji je zakopčao jaknu, kako je gledao dok su razgovarali, koliko je pažljivo slušao. Bilo ju je čak pomalo sramota kada je potražila njegov profil preko Aninog, ali želja da stupi u kontakt bila je jača od razuma. Poruku je poslala uz strepnju, a njegov brzi odgovor podigao je talas topline koji je dugo osjećala.
- Dogovorili su se da se vide kada ponovo bude u gradu. To „ponovo“ dogodilo se veoma brzo. Sastali su se u malom kafiću na pijaci, a atmosfera je bila iznenađujuće prirodna. Razgovarali su satima, bez zadrške, prelazeći s teme na temu, kao da se poznaju čitav život. U njegovom prisustvu osjećala je neku neopisivu lakoću, onu vrstu mira koju nije imala ni kraj svojih vršnjaka ni u sopstvenoj porodici.
Narednih sedmica sve češće je pronalazila razlog da se vrati kući. To više nisu bili posjeti roditeljima, nego susreti s njim – šetnje, večere, razgovori koji bi se protezali satima. On je umio da je nasmije do suza, ali i da sasluša kada god bi se otvorila. U tim tihim trenucima shvatila je da ono što osjeća nikako nije prolazno. Jednog dana, dok su hodali kroz park, zaustavio se i priznao da je doživljava kao ženu, a ne kao prijateljicu svoje kćerke. To je bio trenutak kada je konačno postala svjesna sopstvenih emocija.
- Ipak, pokušala je potražiti savjet. Sestra je prva saznala da je zaljubljena, ali umjesto podrške dobila je osudu. Prvo pitanje nije bilo ko je, nego koliko ima godina. A zatim i hladna primjedba da žene njenih godina ne bi trebalo da se okreću „penzionerima“. No ona je znala da to nema veze s godinama – ono što je osjećala prema njemu nije bilo hir, nego duboka povezanost.
Sve se zakomplikovalo kada je saznala da je on ostavio suprugu. Shvatila je težinu toga, ali nije mogla pobjeći od činjenice da su oboje ušli u nešto što ih je snažno povuklo, nešto što se više nije moglo zaustaviti. Kada je svojoj porodici priznala da je u ozbiljnoj vezi, nastala je tišina toliko duboka da ju je boljelo u grudima. Majka je izbjegavala da je pogleda, otac se nasmiješio onim neprijatnim poluosmijehom koji govori više od riječi, a brat joj je direktno rekao da je to bolesno.
- Niko nije pitao kako se ona zapravo osjeća. Nikome nije palo na pamet da možda prvi put u životu voli nekoga potpuno, iskreno, otvoreno. Umjesto toga, svi su tugovali zbog njegove supruge, a nju su gledali kao da je izdala cijelu porodicu. Ali ona nije mogla da se osjeća krivom zbog sreće koju je prvi put pronašla.
S vremenom je prestala da se pravda. Svaki susret s njim činio ju je sigurnijom u ono što želi. Jednog popodneva, dok su sjedili u njegovoj kuhinji, on je tiho priznao da ne želi da se njihova priča završi uprkos osudi svih oko njih. U njenom odgovoru nije bilo ni trunke sumnje. Osjećala je da je s njim prvi put potpuno viđena, voljena i shvaćena.
- Porodica je zahladila odnose, ali ona nije odstupila. Vjerovala je da će jednog dana razumjeti, ali i ako ne razumiju – njen život konačno je pripadao njoj. I prvi put, nije se plašila da ga živi onako kako zaista želi.
