Neke ispovijesti koje ljudi dijele na internetu budu jako šokantne i mnogi ne mogu da vjeruju šta se nekim ljudima dešava ili u šta se upuštaju. Danas vam donosimo jednu jako popularnu ispovijest.
Jedna od članica Ispovesti.rs Milica077 napisala je svoju ispovijest o tome kako je prevarila muža i gorko se pokajala. Čitajući tuđe ispovijesti, shvatila sam da nisam jedina koja prolazi kroz ovakvu dilemu. Nisam mogao izbaciti iz glave svećenika koji je sa svojom obitelji živio blizu nas. Bio nam je susjed, sreli smo se u liftu. Nije mi se baš dalo, vidi se da li je dobar prema meni ili osjeća nešto više. Dugo sam bio usamljen.
Nismo imali djece. Bili smo fokusirani jedno na drugo, ali meni je nedostajalo pažnje. Počelo je kao mala zanimljivost, neka čudna energija koju sam osjetio kad god sam sreo tog popa. Pokušavala sam ne obraćati pozornost, ne zamišljati što bi se dogodilo kad bi se dogodilo, ali ti su me osjećaji nastavili kopati. Pitala sam se – sviđam li se i ja njemu?
- Osjeća li se i on isto? Ili je samo fin. Moj suprug je tom prilikom otišao kod rodbine u Arilje, pa sam ga pozvala da dođe da mi pomogne oko pokvarenog frižidera. To je trebala biti nevina usluga, od koje se nije očekivalo da će podići obrvu.
Ali kad je stigao, našla sam se u potpuno neobičnoj situaciji. Pitao sam ga želi li u znak zahvalnosti popiti kavu i pojesti kolač. Inzistirao je da otvorim jednu bocu vina i momentalno je planuo razgovor, kao među prijateljima. Ispostavilo se da oboje volimo istu glazbu, pa je odsvirano nekoliko pjesama koje su nas dvoje dotakle, na neki čudan način zbližile.
Prva boca je bila gotova, druga je također bila napuknuta, i odjednom se nisam osjećala kao ja – nisam se osjećala kao udana žena. Prvi put nakon dugo vremena sam sretna. Netko me primijeti, da mi kompliment, a ja uživam u tome. U tom smo trenutku oboje stajali blizu jedno drugome, možda malo previše opušteni, uhvaćeni u pjesmu i alkohol. Zatim je uputio izazov – bio je to izazov, poput neke nevine igre.
- I, kao da je bio trenutak istine, prihvatio sam. Plesali smo, smijali se, glazba nas je ponijela, a ja sam u jednom trenutku izgubila pojam gdje sam, s kim sam i što radim. Bilo je toliko pogleda i dodira u tom plesu koji je prešao granice prijateljstva.
Nije mi bilo neugodno. Nije ni on. Sljedeće čega se sjećam je da sam se probudio s užasno suhim grlom usred noći, posljedica vina i svega što je uslijedilo. Ustala sam jer sam shvatila da on spava pored mene; bio je miran, jako opušten, a ja sam bila u šoku. Glava mi je bila teška, misli su se vrtjele u vrtlogu.
Nisam se mogla sjetiti svih detalja – je li među nama bilo nešto više od pukog plesa i dodira? Nisam znala, i bilo me je strah što ne znam sa sigurnošću. Bila sam potpuno prestravljena, osjećala sam sram, krivnju, kao da sam učinila nešto što je sve uništilo u samo jednoj sekundi. Organizirao sam njegov odlazak što sam brže mogao.
Obojici nam je bilo neugodno; Mogao sam pročitati iste osjećaje ljutnje i samoprijezira koji su se zrcalili na mom licu. A onda, kao da je sve to bila noćna mora, došlo je jutro. Nekoliko sati kasnije zazvonio je telefon. Bio je to moj muž. Glas mu je bio tako hladan, tako ispunjen bijesom, a pitanje koje je postavio ostavilo me bez riječi – “Voliš li me uopće?” Ništa nije znao, nije mogao ni naslutiti, ali je osjećao tu daljinu.
- Bio je poput kamenog mosta. Bez razmišljanja sam rekao: “Ne više.” I bit ću iskrena, kao da me upravo to trebao pitati, osjetila sam olakšanje. Prošlo je 10 mjeseci otkako sam se iselila i predala papire za razvod. Nastavio sam vidjeti svog oca.
Jednom mi je rekao “Hvala ti što si došao u moj život, osjećam se 20 godina mlađi”. Istina je da nikada nije govorio o tome da je nesretan u braku ili da ima bilo kakvih problema. Nikada ga nisam sreo sa ženom, iako smo susjedi, samo s djecom. Provodili smo vrijeme zajedno, išli na izlete, piknike. Nisam se niti u jednom trenutku osjećao krivim;
Prepustio sam to njemu. Uostalom, on je oženjen, ne ja. Da skratim i pređem na stvar, kad sam vidjela da mi nedostaje ciklus, nazvala sam ga, rekla mu da dođe navečer kod mene da napravim test. Šutio je. Nije ništa komentirao.
Mislila sam da je šokiran, ali sigurno to želi baš kao i ja. Ali tog dana, a ni sljedeća tri dana, nije mi odgovorio ni na jednu poruku, niti telefonirao. Tada sam počeo uviđati da nešto ozbiljno nije u redu. Test, napravila sam ga sama, i nazvala ga, samo rekla- Znaš, trudna sam. Više nije šutio, kao da je bio spreman za ovaj trenutak.
- “Sutra ću ti poslati novac za abortus”, rekao mi je. Od tada mu se nisam javio. Nakon nekoliko tjedana sam prokrvario; trudnoća je bila izvanmaternična. I dobio sam veliku životnu lekciju. I da, svjestan sam; Za sve sam bio kažnjen.
