Svi mi odrastamo, starimo i konstantno se mijenjamo i zato se ne treba previše patiti oko fizičkog izgleda jer sve to izblijedi. Neki ljudi u tinejdžerskim godinama možda ne dostignu odmah mladalačku ljepotu, ali im to onda dođe u dvadesetim godinama. Danas otkrivamo kako je nekad izgledala slavna pjevačica.
- Nakon petog uzastopnog nastupa u zagrebačkoj Areni, večeras bi Aleksandra Prijović trebala oboriti rekord. Pjevačica iza sebe ima već četiri puna koncerta, a evidentno je da se izdvaja kao vodeća mlada zvijezda u regiji, prenosi Index.hr.
Prijović je u Belom Manastiru odrasla majka Borka, a karijeru je započela kao tinejdžerica u televizijskom programu Zvezde granda. Aleksandra Prijović je srpska pjevačica koja je u centar pažnje dospjela kroz talent show “Zvezde Granda”. Njezin veliki broj obožavatelja dolazi od njezina glasa i emotivnog pjevanja— mnoge njezine pjesme, poput “Bogati” i “Totalna Anestezija”, imale su veliki hit u regiji.
Najpoznatija je po svom modernom pop-folk zvuku i snažnom scenskom nastupu, što je svrstava među najpopularnije i najtraženije pjevačice današnjice. Na jednom koncertu ispričala je kako joj je djetinjstvo bilo teško jer joj je u to vrijeme majka ostala bez posla jer je s njom morala ići na audicije u Srbiju.
- Napomenula je i da im je pomogla teta koja živi u Njemačkoj. Tako se tijekom srednjoškolskih godina u Belom Manastiru pojavila Aleksandra. Ljudsko tijelo sadrži više od 200 kostiju, nekoliko trilijuna mikroba i do 37 bilijuna stanica.
Prema Business Insideru, nakon što osoba umre, tijelo počinje polagani proces razgradnje, pri čemu se neki organi potpuno razgrađuju tek godinama kasnije. Između drugog i četvrtog dana nakon smrti, mikrobi će se početi kolonizirati po tijelu. Ovi mikroorganizmi izlučuju otrovne plinove, poput amonijaka i sumporovodika, koji uzrokuju nadutost i neugodne tjelesne mirise.
- Budući da su glavni organi osjetljivi na hipoksiju oni koji najviše ovise o kisiku, njihovo funkcioniranje je poremećeno i u konačnici mozak podleže. U svom sadržaju od 70 posto vode, moždane stanice otpuštaju tu vlagu kad im ponestane kisika i počnu umirati.
To je bio fenomen koji je objasnio zašto se voda skupljala na dnu lijesa ubrzo nakon što je osoba izdahnula. Nekoliko sati nakon smrti, crijeva su njihovo mjesto djelovanja. Kako imunitet slabi, budući da nije u stanju podnijeti teret trilijuna mikroba koji bi obično pomogli u probavi, mikrobi se oslobađaju.
Dolaze iz nižeg dijela crijeva, uspijevaju se probiti kroz zidove i u roku od nekoliko sati stići do jetre i žučnog mjehura gdje pronalaze žuto-zelenu žuč, koja razgrađuje masti apsorbirane tijekom života. Kada organe navedenih organa pojedu mikrobi, žuč će početi curiti u tijelo dajući mu vlastitu boju. Između 3 do 4 mjeseca, žutilo se mijenja u mrljasto ljubičasto-smeđu boju jer krvne žile unutar oka kolabiraju i željezo u njima počinje oksidirati.
Otprilike u isto vrijeme, otprilike nekoliko mjeseci nakon smrti, molekularne strukture koje povezuju stanice počinju se raspadati, uzrokujući pretvaranje tkiva u vodenastu kašu. Nešto više od godinu dana kasnije, s propadajućim tijelom, pamučna odjeća, u ovom slučaju pokojnikova, također se raspada jer kisele tjelesne tekućine i toksini dopiru do nje i izjedaju je u komadiće.
- Na kraju, starenje viskija prestaje biti značajno; međutim, nakon godina, u uvjetima s dovoljno vlage i niskim razinama kisika, počinje kemijska reakcija kroz koju se mast s bedara i stražnjice pretvara u tvar sličnu sapunu— tvar poznatu kao mrtvi ili grobni vosak.
S druge strane, kada postoji ograničena vlaga na mjestu skladištenja, mumifikacija je moguća — da, jedinka se može sama pretvoriti u mumiju. Voda će postupno ispariti kroz tanku kožu ušiju, nosa i kapaka; u svom se sušenju i tamnjenju mumificiraju. Pedeset godina nakon smrti, dolazi do postupnog povlačenja preminulih tkiva, ostavljajući za sobom mumificiranu kožu i tetive. Tijekom još trideset godina i ti će se ostaci razgraditi.
To znači da će nakon punih 80 godina u lijesu ostati samo kosti. Na stotoj se kolagen u kostima jako smanjio i zato one pucaju i mrve se. Iz tog procesa nastaje krhka mineralna tvar koja se u završnoj fazi razgradnje raspada u prah. Zanimljivo je da će jedan dio tijela trajati neograničeno: zubi su otporni na karijes. Tako u lijesu mogu ostati samo najlonske niti s odjeće, koje se također ne raspadaju, a možda i pogrebni vosak.
