Spavao je u sobi punoj braće i često nije znao hoće li biti dovoljno hrane za sve. Danas njegovo ime izgovaraju s poštovanjem širom regiona. Njegova životna priča krije detalje koji pokazuju da put do vrha nikada nije bio lak ali je bio ispunjen nevjerovatnom snagom.
- Dok je njegov glas godinama odzvanjao salama širom bivše Jugoslavije, malo ko je znao kakav je put prethodio aplauzima i svjetlima reflektora. Priča o Muharemu Serbezovskom nije samo priča o uspješnom pjevaču, već o dječaku koji je iz skromnih uslova uspio da se vine do samog vrha muzičke scene, noseći sa sobom uspomene na djetinjstvo koje ga je oblikovalo za cijeli život.
Muharem Serbezovski danas važi za jednog od najcjenjenijih izvođača narodne muzike na ovim prostorima. Njegove pjesme poput „Za venčanim stolom“, „Sine moj“ i „Violino, u dušu mi diraj“ odavno su postale evergrini koji se pjevaju na slavljima i koncertima, bez obzira na generacijske razlike. Ipak, iza tih bezvremenskih melodija krije se životna priča satkana od odricanja, discipline i ogromne unutrašnje snage.
- Rođen je i odrastao u Šuto Orizariju, najvećem romskom naselju na Balkanu, u porodici sa jedanaest članova. Djetinjstvo mu nije bilo obilježeno izobiljem, već borbom za osnovne stvari. U jednoj sobi spavalo je devetoro djece, a obroci su često zavisili od toga ko će prvi stići za sto. Glad i oskudica bile su dio svakodnevice, ali ono što nikada nije nedostajalo bila je roditeljska ljubav. Upravo ta toplina, kako je kasnije isticao, učinila je da teške uspomene ne nose gorčinu, već zahvalnost.
Njegov otac radio je kao učitelj, dok je majka zarađivala kao čistačica. Iako su živjeli skromno, roditelji su djeci usađivali svijest o važnosti obrazovanja. U njihovom domu često se ponavljala misao da je čovjek stvoren da se trudi. Muharem je tu lekciju prihvatio ozbiljno. Bio je odličan učenik, miran i posvećen, često uzor braći i sestrama. Dok su druga djeca bezbrižno provodila dane u igri, on je sate provodio uz knjigu i maštao o muzici kao izlazu iz siromaštva koje ga je okruživalo.
Već u tinejdžerskim godinama počeo je da nastupa na lokalnim manifestacijama u Skoplju. Njegov glas, pun emocije i topline, brzo je privukao pažnju publike. Sedamdesetih godina započeo je profesionalnu karijeru i postao jedno od najprepoznatljivijih imena tadašnje jugoslovenske scene. Njegove pjesme nisu bile samo melodije za zabavu – one su prenosile dostojanstvo, tugu i ljubav običnog čovjeka, zbog čega su se ljudi lako poistovjećivali s njima.
- Tokom više od pet decenija rada, izgradio je reputaciju umjetnika koji stoji iza svog djela. Nije bio samo pjevač, već i kompozitor, pisac, prevodilac, pa čak i magistar prava. Ta svestranost svjedoči o njegovoj potrebi da stalno uči i napreduje. Iako je postao simbol zlatnog doba narodne muzike, nikada nije zaboravio odakle je krenuo. Teško djetinjstvo ostalo je njegov podsjetnik da cijeni svaki uspjeh.
Prošle godine obilježio je pedeset godina umjetničkog rada, osvrćući se na bogatu karijeru ispunjenu koncertima širom svijeta. Međutim, ni slava ga nije poštedjela iskušenja. Prije nekoliko godina morao je na operaciju u Turskoj. Čak i tada, u bolničkoj sali, nije mogao pobjeći od muzike. Uz osmijeh je prepričavao kako su mu i ljekari tražili da zapjeva. Čak i na operacionom stolu pjesma je bila njegov lijek, dokaz da je muzika za njega mnogo više od profesije.
Njegova autentičnost oduvijek ga je izdvajala od drugih. Karijeru je gradio bez skandala, oslanjajući se isključivo na glas i emociju. Publika je u njemu prepoznavala iskrenost, a posebno snažan odjek imala je balada „Sine moj“, koja je dirnula srca mnogih roditelja. Kroz svoje pjesme prenosio je iskustvo čitave zajednice, a Romi širom Balkana doživljavali su ga kao glas generacije koja se borila za priznanje i dostojanstvo.
- Nastupao je na brojnim međunarodnim festivalima, a koncerti u inostranstvu često su bili rasprodati. Jedan od upečatljivijih trenutaka njegove karijere bio je nastup u Libiji pred tadašnjim liderom Muamerom Gadafijem. Taj događaj kasnije je prepričavao s dozom humora, ističući da mu priznanja i simbolika znače više od novca. Iako je znao zaraditi ozbiljne honorare, nikada nije dopustio da materijalno postane važnije od umjetnosti.
Na privatnim proslavama bio je jedan od najtraženijih izvođača. Postoje anegdote o visokim honorarima koje je dobijao za pojedine pjesme, ali on je uvijek naglašavao da je publika njegova najveća nagrada. Novac je prolazan, ali emocija koju podijeli s ljudima ostaje, govorio je u više navrata.
- Danas živi mirnije, okružen porodicom i prijateljima, daleko od užurbanog tempa kakav je nekada imao. Kaže da je ispunjen jer je ostvario snove koje je sanjao kao dječak u pretrpanoj sobi punoj braće i sestara. Njegova životna filozofija ostala je jednostavna – život se ne mjeri bogatstvom, već ljubavlju koju čovjek daje i prima.
Priča Muharema Serbezovskog snažan je podsjetnik da se iz najskromnijih početaka može izrasti u simbol jednog vremena. Njegov put od dječaka koji je dijelio hljeb sa osmijehom do umjetnika čije pjesme pjevaju hiljade ljudi pokazuje da upornost, obrazovanje i vjera u sebe mogu promijeniti sudbinu. Za njega, muzika nikada nije bila samo zvuk – bila je način da premosti siromaštvo, sačuva dostojanstvo i ostavi trag koji traje.
