Godinama se o tome šaputalo, ali kada su se konačno pojavili dokumenti koji otkrivaju šta je jedna žena morala da trpi zbog genija kojeg slavi cijeli svijet, mnogi su ostali šokirani. Njen životni put krije detalje koje bi malo ko imao snage da podnese…
- Priča o Milevi Marić i Albertu Ajnštajnu često se prikazuje kao spoj dva izuzetno inteligentna uma, ali iza te romantične predstave stoji život ispunjen bolom, nejednakošću i žrtvama koje je Mileva podnosila godinama. Njihovo upoznavanje na studijama bilo je početak odnosa koji je mnoge intrigirao. Ona je bila starija, izuzetno talentovana i perspektivna studentkinja, dok je Albert u to vrijeme djelovao povučeno, gotovo samotnjački. Nije jasno šta je tačno privuklo Milevu čovjeku koji je rijetko razgovarao i uglavnom sjedio sam, ali između njih se uprkos svemu rodila veza koja će kasnije oblikovati njihov život.
Još prije nego što je završila fakultet, Mileva je ostala trudna i na svijet donijela njihovu vanbračnu kćerku Lizerl. O sudbini te djevojčice i danas postoje samo nagađanja. Poznato je da je ubrzo oboljela od šarlaha, ali nije utvrđeno da li je umrla ili je data na usvajanje. Tek kada se Mileva pridružila Albertu u Bernu, bilo je jasno da dijete više nije sa njom, što je za nju ostala rana koju je nosila cijelog života.
Njihovo vjenčanje održano je 6. januara 1903. godine. I dok se činilo da počinje novo poglavlje, sjena nerazumijevanja i pritiska već je padala na Milevu. Ajnštajnova majka nikada nije prihvatila njenu snahu. Smatrala ju je neprivlačnom, šepavom i nedostojnom njenog sina, ponavljajući da će Mileva “sa trideset izgledati kao vještica”. To protivljenje nije prestalo ni nakon što je par dobio dva sina. Naprotiv, pritisak je vremenom postajao sve jači i ostavljao trag u njihovom odnosu.
- U prvim godinama braka živjeli su po strogo ustaljenom ritmu. Albert je šest dana sedmično provodio u patentnom zavodu, dok je Mileva brinula o djeci, vodila kuću i postepeno odustajala od vlastite karijere koja je, prema mišljenju mnogih, mogla biti izuzetno uspješna. U pozadini svega nalazila se i još jedna bolna činjenica – Albert je sve više vremena provodio sa svojom rođakom Elzom Löwenthal, sa kojom je vremenom započeo i emotivnu vezu.
Nakon jedne posebno teške svađe, njihov brak je prešao u fazu koja će kasnije šokirati svijet. Albert je sastavio listu pravila koje je Mileva morala prihvatiti ukoliko je željela da ostanu zajedno „zbog djece“. Ta lista, koja danas zvuči nevjerovatno surovo, sadržavala je niz obaveza koje su Milevu stavljale u položaj poslušne sluškinje, a ne supruge. Morala je da kuva, pere, vodi računa o njegovoj odjeći, održava radnu sobu urednom i služi obroke tri puta dnevno, i to sve bez prava da mu se obraća bez njegove dozvole.
Najporazniji dio dokumenta odnosio se na njihovu intimnost. Albert je jasno naveo da od njega ne treba očekivati nikakvu naklonost niti fizičku bliskost. Mileva je, prema pravilima, morala da prekine razgovor ako to zatraži, da napusti prostoriju bez protesta i da ni na koji način ne umanji njegov autoritet pred djecom. To je bio skup ponižavajućih uslova koji bi malo koja žena mogla da prihvati, ali Mileva se, očigledno želeći da sačuva porodicu, neko vrijeme trudila da ih ispoštuje.
- Međutim, takav život bio je neodrživ. U julu 1914. godine, uoči izbijanja Prvog svjetskog rata, konačno je skupila snagu i donijela odluku koja je promijenila sve. Spakovala je stvari, povela sinove i napustila Ajnštajna. Otišla je u Cirih, mjesto gdje je nekada imala snove i gdje je, možda, željela da pronađe djelić sebe koju je izgubila tokom godina braka.
Razvod je uslijedio tek 1919. godine, iako je Ajnštajn zahtjev podnio još 1916. Zvanično su se rastali 14. februara 1919., a manje od četiri mjeseca kasnije Albert se oženio Elzom, ženom s kojom je već godinama gradio paralelni odnos. Kada se pogleda vremenska linija, jasno je da je njihov brak odavno bio samo formalnost, a Mileva je bila ta koja je najviše trpjela u tišini.
Lista pravila koju je Albert napisao Milevi pronađena je u jednom njegovom pismu i kasnije objavljena u biografiji “Ajnštajn – njegov život i univerzum”, autora Voltera Ajzaksona. Otkrivanje tog dokumenta bacilo je potpuno novo svjetlo na njihov odnos. Umjesto idealizovane slike dva genija koji zajedno stvaraju istoriju, isplivala je realnost jedne žene koja je godinama živjela pod pritiskom, zapostavila svoje talente i borila se sama sa emocijama, gubicima i teretom svakodnevnog života.
- Iako se često govori o Ajnštajnu kao o naučniku koji je promijenio svijet, priča o Milevi otvara pitanje šta se krije iza velikih djela i koliko su mnoge žene istorijski ostajale u sjeni. Njen život predstavlja simbol žrtve koju je samo ona u potpunosti razumjela, ali istovremeno i podsjetnik da ni najveći umovi nisu lišeni mana.
Mileva Marić ostala je upamćena kao talentovana fizičarka čiji je potencijal nepravedno ugušen, žena koja je voljela pogrešnog čovjeka i majka koja je bila spremna da izdrži nezamislive terete zarad svoje djece. Njena priča i danas budi emocije, jer je riječ o sudbini koja pokazuje koliko snage može imati jedna žena – čak i kad se sve čini izgubljenim.
