Ispuštanje urina odnosno mokrenje je važan svakodnevni proces za regulaciju našeg tijela i zdravlja. Danas otkrivamo malo više o tome šta može izazvati jak miris urina.
Putem urinarnog trakta naše tijelo izbacuje višak tekućine i otpadnih tvari, a njegovo stanje otkriva imamo li neku bolest. Stoga, ako dođe do bilo kakvih promjena u mirisu, to treba otkriti. Jači miris urina koji se javlja s vremena na vrijeme može biti alarmantan; međutim, ne pada vam na pamet da automatski imate infekciju mjehura. Postoje mnogi razlozi koji mogu promijeniti miris urina. Najčešći uzrok jakog smrdljivog urina je dehidracija.
Urin postaje puno tamniji i koncentriraniji jer nema dovoljno tekućine; dakle, miris postaje jači. Za dovoljno hidriranu osobu, njegov ili njezin urin obično je blijedožut i manje mirisan. Hrana uvelike utječe na miris urina. Na primjer: šparoge su poznate po tome što izazivaju karakterističan miris mokraće, zbog specifičnih kemijskih spojeva koje sadrže.
- Druge srodne namirnice uključuju češnjak, prokulicu i ostalo; drugi izvori promjena mirisa urina. Promjena mirisa urina može biti povezana s gutanjem sjemenki piskavice, hrane bogate proteinima i curryja.
Kemijske spojeve unutar ovih predmeta tijelo obrađuje i eliminira putem urina. Dakle, postoji mogućnost za izraženiji miris. Visoka konzumacija kave također može promijeniti miris urina. Metabolizam kofeina utječe na raspored tjelesne koncentracije; stoga će vjerojatno postojati značajan miris, posebno kada se unos vode smanji zbog konzumiranja kave.
Postoje specifični antibiotici koji mogu povećati razinu gljivica u tijelu; to posljedično utječe na promjene u mirisu urina. Međutim, u normalnim uvjetima, to bi se kasnije normaliziralo nakon završetka liječenja. Štoviše, uzimanje multivitamina s izrazito visokim udjelom vitamina B može uzrokovati promjene u boji urina koja često ima jarko žutu nijansu s pojačanim mirisom.
- Prisutnost tamnije boje u urinu zajedno s mirisom amonijaka može značiti da je zaražen. Osoba treba hitno potražiti liječničku pomoć kako bi se izbjeglo širenje. Bol ili osjećaj peckanja tijekom mokrenja znak je infekcije koja zahtijeva liječenje antibioticima.
Ukratko, iako je pojačan miris urina pokazatelj nekih navika kojih se treba pridržavati, kao što je dijeta ili hidracija, preporučljivo je konzultirati liječnika ako simptomi postanu redoviti, ako su bolni ili ako dođe do bilo kakve promjene u mokraći boja.
DODAJTE TEKST
Ne bi se moglo zamisliti da je u dolini bilo teško zamisliti kraal ili drvored bez duda čije su slatke plodove djeca obožavala jer bi bobice kad bi pale ostavljale uporne crvene ili crne tragove na stopalima i bile mirne teško se ispire.
- Nadalje, jata gusaka često bi se okupljala oko stabala dudova s kojih su otpali plodovi. Izgled ravnice se mijenja: primijetit ćete da je dudova vrlo malo, a mladi nasadi dudova gotovo izumiru.
Bijeli dud (Morus alba L., Moraceae) je listopadno drvo koje može doseći visinu i do 20 metara sa zaobljenom krošnjom. Ima mliječni sok u mladim izbojcima i peteljkama. Listovi bijelog duda su široko jajasti, uglavnom glatki s nazubljenim rubom. Plod duda je skup, različite boje od bijele preko ružičaste i crvene do tamnocrveno-crne. Bijeli dud porijeklom je iz Kine, gdje se prvenstveno uzgajao zbog lišća.
Oni su glavni izvor hrane za svilene bube osim što daju slatke plodove. Morus nigra L., Moraceae crni dud je drvo koje može doseći visinu od 20 metara. Debeli, široko jajasti listovi su nazubljeni ili nepravilno režnjevi. Uočljiva karakteristika im je gruba i dlakava donja strana. U grozdovima su cvjetovi oba spola, iz kojih kasnije nastaju sočni crni do crnoljubičasti plodovi. Plod crnog duda je gotovo dvostruko veći od ploda bijelog duda.
- Ova vrsta potječe iz Irana i Afganistana, odakle se proširila u druge regije. Uzgaja se prvenstveno zbog plodova ugodnog okusa. Dud se često koristi u tradicionalnoj medicini, ali nije od velike važnosti za modernu terapiju biljem.
Biljni dijelovi dobiveni od crnog duda sastoje se od ploda, kore korijena i lišća. Prilikom pripreme sirupa sakupljaju se svježi i zreli plodovi. Beru se svježi i zdravi mladi listovi, potpuno razvijeni ljeti, i suše u sjeni u tankom sloju uz odgovarajuću cirkulaciju zraka.
