Naš proslavljeni glumac napokon je otkrio detalj iz prošlosti koji mijenja sve što se mislilo o njegovim korijenima. Priča je mnogo dublja nego što iko očekuje…
- Priča o jednom od najcjenjenijih glumaca s ovih prostora često se isprepliće s raspravama o njegovom identitetu. Rade Šerbedžija, čovjek čije se ime već desetljećima izgovara s poštovanjem, ostavio je neizbrisiv trag u kazalištu i filmu, ali i u srcima gledatelja. Dok publika redovito hvali njegov talent i karizmu, ne prestaje ih intrigirati ni pitanje njegovog porijekla, koje je postalo gotovo jednako legendarno kao i njegove uloge.
Već dugi niz godina Rade se s dozom ironije prisjeća zanimljivih trenutaka iz života, posebno onih koji se tiču njegovih dugogodišnjih prijateljstava. U središtu mnogih anegdota nalaze se Zoran Radmilović i Dragan Gaga Nikolić, dva velikana čije su ga riječi znale i nasmijati i zbuniti. Radmilović ga je, prema njegovim riječima, uporno oslovljavao kao „svog Hrvata“, toliko često da je to preraslo u šalu koja je pratila svaki njihov susret. Iako je Rade sam sebe uvijek doživljavao na drugačiji način, nikada nije želio ugasiti humor koji je ta interna dosjetka unosila u njihov odnos.
Jednom prilikom u diskusiju se umiješao i Nikolić, pomalo zbunjen Radmilovićevom tvrdnjom. Upitao ga je zašto Radeta naziva Hrvatom kada je dobro poznato da potječe iz srpske obitelji. Radmilović je na to, uvjeren u vlastitu logiku, uzvratio gotovo kazališnom gestikulacijom, komentirajući kako Rade djeluje kao gospodin iz Zagreba — kulturan, odmjeren i ničim nalik na njegovog sagovornika. Ta opaska izazvala je salve smijeha i samo dodatno obogatila njihov već živopisan odnos.
- Smijeh se nastavio i onda kada je Rade napokon iznio jasnu činjenicu: i otac i majka bili su mu Srbi, a Nikolić se nadovezao tvrdnjom da su mu i djed i baka srpskog porijekla. Na to je Radmilović reagirao teatralno, uz komičnu dozu razočaranja, zapitavši se gdje će sada pronaći svog „pravog Hrvata“. Ta scena ostala je zapamćena kao jedna od onih koje se godinama prepričavaju, ali i kao trenutak koji je pojačao interes javnosti za identitet glumca.
Kako su godine prolazile, pitanja o porijeklu nisu jenjavala. Upravo zato, u jednom televizijskom gostovanju, odlučio je sve reći bez uvijanja. Tada je jasno naglasio da je Krajišnik, Srbin iz Hrvatske, i da je upravo to najtačnije određenje njegove pripadnosti. Ipak, jednako je isticao i važnost mjesta u kojem je rođen i odrastao. Hrvatska je, kako često ponavlja, oblikovala njegove prve korake, školovanje i umjetničku karijeru, a taj dio identiteta nosi s istom snagom kao i svoje srpsko porijeklo.
U tom duhu spomenuo je i Nikolu Teslu, čovjeka koji je ponosno naglašavao svoje korijene, ali i zemlju u kojoj je stvarao. Ta paralela dodatno je pojasnila Radinu potrebu da podvuče kako identitet ne mora biti ograničavajuća etiketa, već bogatstvo sastavljeno od različitih kulturnih slojeva.
- Posebnu težinu njegovoj priči dao je i podatak do kojeg je došao tokom boravka u Gruziji. Tamo je saznao nešto što ga je iznenadilo — u južnim krajevima te zemlje svaka treća porodica nosi prezime Šerbedžija. To otkriće otvorilo je sasvim novu dimenziju razumijevanja njegovog porijekla. Prezime koje se generacijama povezivalo s Balkanom dobilo je neočekivani korijen u Kavkaskom području, kao da njegova lična priča nadilazi granice i prelazi u područje drevnih migracija i neispričanih porodičnih puteva.
Iako su se tokom života pojavljivale različite interpretacije njegove pripadnosti, on nikada nije dopustio da ga te rasprave definiraju. Naprotiv, uvijek je naglašavao da čovjek ne treba bježati od svojih korijena, ali ni dopuštati da ga oni ograničavaju. S ponosom ističe da pripada i srpskom i hrvatskom kulturnom prostoru, uvjeren da ga je upravo ta dvostruka perspektiva učinila boljim umjetnikom, ali i otvorenijim čovjekom.
Posebno mjesto u njegovoj biografiji imaju odnosi s kolegama poput Radmilovića i Nikolića. Njihove šale, životne lekcije i prijateljstvo obojili su njegove dane, ali i oblikovali percepciju publike o njemu kao čovjeku koji s lakoćom spaja razigranost, toplinu i mudrost. Njihova prisnost bila je ogledalo vremena, ali i dokaz da međuljudska povezanost često nadilazi sve nacionalne i kulturne razlike.
- Danas, kada govori o sebi, on to čini otvoreno i jednostavno. Rođen je u Hrvatskoj, ponosan na to. Njegov rod je srpski, i to s istom snagom nosi. U vremenu kada se ljudi olako dijele, njegova iskrenost djeluje gotovo osvježavajuće. Ne pokušava sebe smjestiti u unaprijed određene okvire, nego se vodi onim što zaista jeste — čovjek koji poštuje vlastite korijene i istinski razumije složenost balkanskog identiteta.
Zato je priča o njemu mnogo više od priče o glumcu svjetskog glasa. Ona je priča o čovjeku koji zna gdje pripada, ali i o umjetniku koji pokazuje da pripadnost nije ograničenje, nego prostor u kojem se pripovijesti, kulture i ljudi spajaju. Dok drugi još pokušavaju odrediti kojoj strani naginje, on jasno daje do znanja da je odgovor jednostavan: umjetnik, Krajišnik, Srbin iz Hrvatske — i prije svega, čovjek.
