Godinama smo slušali da je bijeli hljeb najveći neprijatelj zdravlja, ali nova upozorenja otkrivaju nešto sasvim drugo. Omiljeno pecivo iz pekare, koje mnogi biraju bez razmišljanja, moglo bi imati mnogo ozbiljnije posljedice nego što slutimo. Istina o njemu mogla bi vas natjerati da već sutra promijenite doručak.

- Dugo vremena bijeli hljeb bio je označen kao glavni krivac za višak kilograma, skokove šećera u krvi i razne metaboličke poremećaje. Nutricionisti su ga često stavljali na vrh liste namirnica koje bi trebalo svesti na minimum ili potpuno izbaciti iz ishrane. Međutim, kako se istraživanja o prehrambenim navikama razvijaju, postaje jasno da fokus možda nije bio usmjeren na pravog “krivca”. Dok su mnogi s olakšanjem posezali za drugim pekarskim proizvodima, vjerujući da biraju bolju opciju, organizam je istovremeno trpio posljedice koje nisu bile odmah vidljive.
Posebno zabrinjava činjenica da se sve više pažnje usmjerava na industrijski proizvedena peciva od lisnatog tijesta, koja su postala sastavni dio svakodnevice. Miris svježe pečenog kroasana, bureka ili lisnate kifle u ranim jutarnjim satima lako nadvlada racionalne odluke. Užurban tempo života mnoge tjera da doručak pojedu “s nogu”, uz kafu ili jogurt, uvjereni da je riječ o bezazlenom obroku. Ipak, iza hrskave korice i mekanih slojeva krije se nutritivni sastav koji može ozbiljno opteretiti pankreas.
Za razliku od klasične vekne hljeba, koja u osnovi sadrži brašno, vodu, kvasac i so, lisnata peciva prolaze kroz složen proces proizvodnje. Tijesto se višestruko preklapa i između slojeva dodaju se velike količine margarina ili drugih industrijskih masti. Upravo u tome leži suština problema. Te masti često sadrže trans-masne kiseline, koje su poznate po negativnom uticaju na jetru, krvne sudove i pankreas. Kada se tome pridruži rafinirano bijelo brašno, bez vlakana i hranjivih sastojaka, dobija se kombinacija koja izaziva nagle metaboličke reakcije.
- Jedan od prvih efekata nakon konzumacije ovakvog peciva jeste brz porast nivoa šećera u krvi. Organizam reaguje tako što pankreas pojačano luči inzulin, hormon zadužen za regulaciju glukoze. Naglo oslobađanje inzulina postaje redovna pojava ako su lisnata peciva čest izbor za doručak ili užinu. Vremenom, ovakvi skokovi i padovi mogu dovesti do iscrpljivanja pankreasa i povećati rizik od inzulinske rezistencije.
Osim problema sa šećerom u krvi, tu je i pitanje masnoća. Masnoće iz lisnatih proizvoda ne raspoređuju se ravnomjerno po tijelu, već se često talože oko unutrašnjih organa. Ta takozvana visceralna mast smatra se posebno opasnom jer je povezana s razvojem metaboličkog sindroma, hormonskim disbalansom i kardiovaskularnim oboljenjima. Iako se spolja možda ne primijeti velika promjena, unutrašnji organi trpe konstantan pritisak.

Još jedan čest simptom koji mnogi ne povezuju s jutarnjim pecivom jeste osjećaj naglog umora nekoliko sati nakon obroka. Nakon početnog naleta energije, dolazi do brzog pada šećera u krvi. Tada se javlja potreba za novom dozom hrane, slatkiša ili kofeina. Tako nastaje začarani krug kratkotrajne energije i dugotrajnog iscrpljivanja organizma. Umjesto stabilne koncentracije i snage, osoba ulazi u ciklus stalne gladi i oscilacija raspoloženja.
- Važno je naglasiti da problem nije samo u kalorijskoj vrijednosti ovih proizvoda. Lisnata peciva često sadrže emulgatore, pojačivače ukusa i konzervanse koji produžavaju svježinu, ali dodatno opterećuju probavni sistem. Organizam takve sastojke ne prepoznaje kao prirodnu hranu, što može dovesti do poremećaja u radu crijeva i metabolizmu masti i ugljikohidrata.
Stručnjaci ističu da pankreas nema mogućnost “odmora”. Svaki obrok koji izaziva nagli skok šećera u krvi zahtijeva njegovu punu aktivnost. Ako se takva praksa ponavlja svakodnevno, rizik od hroničnog opterećenja značajno raste. Zbog toga se savjetuje umjerenost i svjesno biranje namirnica koje sporije oslobađaju energiju.
To ne znači da je potrebno uvesti drastične zabrane. Mnogo je efikasnije postepeno uvoditi kvalitetnije alternative. Hljeb od proklijalih žitarica, integralne verzije sjemenki ili domaći hljeb s dodatkom lana i suncokreta predstavljaju bolji izbor jer sadrže više vlakana i imaju niži glikemijski indeks. Takve namirnice omogućavaju stabilniji nivo šećera u krvi i manje opterećuju pankreas.
- Za doručak se kao odlična opcija nameće zobena kaša, naročito ako se kombinuje s jogurtom, orašastim plodovima ili svježim voćem. Ovakav obrok osigurava dugotrajniji osjećaj sitosti i ravnomjernu energiju tokom prijepodneva. Stabilan nivo šećera znači i manji stres za pankreas, ali i bolje opšte stanje organizma.
Kada je riječ o pekarskim proizvodima, stručnjaci preporučuju da se industrijska lisnata peciva konzumiraju rijetko, idealno ne češće od jednom u deset dana. Takav pristup omogućava tijelu da funkcioniše bez stalnih oscilacija i smanjuje rizik od dugoročnih posljedica.

- Na kraju, možda je vrijeme da se preispitaju uvjerenja o tome šta je zaista “manje zlo” na pekarskoj polici. Dok je bijeli hljeb godinama bio na lošem glasu, čini se da su lisnata peciva postala tihi izazov za pankreas i metabolizam. Svaka odluka o doručku možda djeluje sitno i beznačajno, ali upravo te svakodnevne navike oblikuju zdravlje na duge staze.










