Nekome običan put kući, njemu neočekivani susret s policijom koji se pretvorio u priču o kojoj bruji cijeli region. Sve je počelo sasvim bezazleno dok se nije otvorio gepek. Ono što je pronađeno unutra moglo bi ovog vozača skupo koštati… i to ne samo novčano.
- Priča koja je proteklih dana privukla pažnju javnosti zapravo je počela sasvim mirno, u jednoj uobičajenoj saobraćajnoj kontroli u mjestu Čaglin, istočno od Požege. Bio je to običan srijednji dan, oko kasnog popodneva, kada su policijski službenici zaustavili automobil kojim je upravljao 43-godišnji vozač iz Hrvatske. Međutim, ono što se u prvi mah činilo kao rutinska provjera ubrzo se pretvorilo u slučaj koji bi čovjeka mogao koštati mnogo više nego što je ikada mogao pretpostaviti.
Nakon što su policajci zatražili dokumenta i obavili standardnu kontrolu, odlučili su pogledati i gepek vozila. Tamo su pronašli četiri plastična kanistra, svaki pun do vrha. Nije dugo trebalo da utvrde o čemu se radi – unutra je bilo oko četrdeset litara domaće rakije od kruške. Na prvi pogled možda bezazlena situacija, jer mnogi na Balkanu smatraju domaću rakiju dijelom tradicije, nešto što se poklanja, čuva i prenosi. Ali ovdje je postojao jedan ključni problem: rakija nije imala propisane nadzorne markice Ministarstva finansija Republike Hrvatske.
Upravo zbog tog detalja, koji se nekome može učiniti sitnicom, situacija je odjednom postala ozbiljna. Bez odgovarajućih markica, svaka kap alkoholnog pića tretira se kao dio sive ekonomije, a samim tim i potencijalno kao predmet nedozvoljene trgovine. Policijska uprava požeško-slavonska izdala je saopštenje u kojem su jasno naglasili da se protiv vozača pokreće postupak zbog sumnje da je počinio krivično djelo. U pitanju je kršenje zakona koje se tretira vrlo strogo, pa čak i onda kada se radi o domaćem alkoholnom piću, koje se mnogi u regionu još uvijek smatraju gotovo kućnim proizvodom, a ne robom namijenjenom tržištu.
- Prema Krivičnom zakonu Republike Hrvatske, nedozvoljena trgovina je djelo za koje je propisana kazna zatvora i do tri godine. Formulacija je jasna: ko kupuje, prodaje, prenosi ili razmjenjuje robu čiji je promet zabranjen ili ograničen – bez posebnih dozvola – može biti krivično gonjen. U zakon je ugrađena i dodatna odredba koja kaže da će se predmeti i roba koja se dovodi u vezu sa nedozvoljenom trgovinom oduzeti, što znači da će četrdeset litara rakije gotovo sigurno završiti u rukama države, a ne vlasnika.
Ono što cijeli slučaj čini zanimljivim jeste činjenica da iz saopštenja nije navedeno da li je ovaj vozač rakiju nosio na poklon, za ličnu upotrebu ili možda na prodaju. Zakonski gledano, i sama činjenica prenosa u većoj količini bez markica dovoljna je da se pokrene postupak. Ipak, ljudi koji su čitali vijest i komentarisali po društvenim mrežama uglavnom nisu bili fokusirani na pravne detalje, već na širu sliku: koliko su se vremena promijenila i kako je tradicionalna domaća proizvodnja, koja se generacijama prenosila u mnogim krajevima regiona, sada strogo regulisana.
Dok jedni tvrde da zakon mora biti jednak za sve i da bez kontrole alkohol može završiti u prometu bez ikakvih garancija kvaliteta, drugi smatraju da su kazne previsoke i da represija ne bi smjela biti usmjerena prema “običnim ljudima” koji čuvaju porodične recepte. No, bez obzira na mišljenja, činjenice ostaju: markice su obavezne, a država strogo sankcioniše svaki pokušaj da se alkoholni proizvodi prenose bez odgovarajućih oznaka.
- U Policijskoj upravi potvrđeno je da je slučaj pažljivo dokumentovan i da su kanistri odmah privremeno oduzeti. Vozač je morao dati izjavu, a sada slijedi dalja procedura u kojoj će tužilaštvo odlučiti hoće li se ići u sudski postupak ili će se možda izreći neka blaža mjera, ako okolnosti to dopuštaju. Ipak, propisane kazne ne ostavljaju mnogo prostora za fleksibilnost – zakon je jasan, a kršenje se tretira kao ozbiljno djelo, bez obzira na to što se radi o domaćoj rakiji, a ne o nekoj opasnoj supstanci.
Slučaj iz Čaglina podsjeća da i najobičnije putovanje može neočekivano skrenuti u pravcu koji mijenja cijeli dan, pa i život. Vozač koji je toga dana samo želio stići od tačke A do tačke B sada se suočava s mogućnošću sudskog procesa, novčanih kazni, pa čak i zatvora – sve zbog četrdeset litara tradicionalnog pića, koje je u mnogim domaćinstvima sinonim za gostoprimstvo i običaj, ali koje po zakonu ipak ostaje roba čiji je promet strogo regulisan.
- Ovakvi slučajevi često otvaraju rasprave o tome gdje prestaje tradicija, a počinje zakon. Da li je domaća rakija kulturni simbol ili roba kao i svaka druga? Koliko je pravila potrebno da bi se održala sigurnost, a kada regulacija prelazi u birokratiju? I dok se javnost bavi tim pitanjima, vozač iz ove priče čeka odgovor institucija – odgovor koji će odrediti ne samo sudbinu četiri kanistra, već i posljedice koje bi ga mogle pratiti godinama.
