Godinama su fanovi nagađali šta se zapravo dogodilo iza kulisa jednog od najvećih bendova na ovim prostorima. Sada je legendarni pjevač konačno otvorio dušu i otkrio pravu istinu, onu koja je godinama bila prešućivana.
- Kada je Željko Bebek napustio „Bijelo dugme“, mnogi su mislili da se radi o običnim nesuglasicama među članovima, ali istina je, kako se sada pokazuje, bila daleko složenija. U razgovoru koji je kasnije privukao veliku pažnju, Bebek je iskreno priznao da je ključni razlog njegovog odlaska bila pjesma „Kosovska“, kompozicija koju je Goran Bregović napisao na albanskom jeziku. Ta pjesma, i sve što je nosila sa sobom, bila je kap koja je prelila čašu.
Kako je objasnio, problemi su počeli godinu dana prije njegovog odlaska, kada je među članovima benda počelo dolaziti do razdvajanja i različitih pogleda na to šta „Bijelo dugme“ treba biti. „Goran je već tada bio odvojen od baze benda,“ prisjetio se Bebek. „Više nije djelovao kao član benda, već kao čovjek koji ima svoj projekat, a mi smo postali sastav koji radi za njega.“
Bebek, koji je uvijek bio poznat kao muzičar s dubokim osjećajem za zajedništvo i emociju, priznao je da ga je počelo brinuti što politika ponovno ulazi u muzičke tokove benda. „Strahovao sam da se ne ponovi situacija iz 1976. godine, kada je politika već jednom ušla u Bijelo dugme i sve preokrenula,“ rekao je.
- Kada se pojavila ideja o pjesmi „Kosovska“, napisanoj na albanskom jeziku, Bebek je osjetio da to nije put kojim želi ići. Iako je naglasio da nema ništa protiv albanskog jezika, smatrao je da takva pjesma u tom trenutku i u toj postavi jednostavno nosi previše političke simbolike. „Nisam razumio zašto bi baš Bijelo dugme trebalo izvoditi takvu pjesmu,“ rekao je. „Ako to uradimo, moraćemo time nešto poručiti, a svaka poruka tada je imala svoj odgovor.“
Kako se kasnije ispostavilo, taj „odgovor“ zaista je i stigao – vrlo brzo. Bebek je shvatio da njegov i Bregovićev pogled na muziku više nisu isti. Zato je, odlučan u svom stavu, rekao Goranu: „Idemo dalje, radimo novi projekat, ali više neću tolerisati poteze koji imaju političku pozadinu. Ako toga opet bude, izlazim iz benda.“
Ubrzo nakon toga, pojavio se novi album s pjesmama koje su, kako kaže, bile daleko od onoga što je on želio raditi. Među njima je bila i „Lipe cvatu“, pjesma koja je naizgled romantična, ali je u sebi nosila stih koji ga je duboko uznemirio – „Ravna ti je Jugoslavija“. U tom trenutku, dok su se političke tenzije na prostoru bivše države već mogle osjetiti u zraku, taj stih za njega nije bio bezazlen. „Nisam mogao pjevati riječi koje bi me svrstale na bilo koju stranu,“ rekao je.
- Bebek je objasnio da nije želio da muzika postane oružje u rukama politike. Dok su se mnogi muzičari u to vrijeme odlučivali da kroz pjesme izraze bunt ili poruku, on je smatrao da to nije zadatak benda koji je nastao iz ljubavi prema muzici, a ne ideologiji. „Nisam želio biti u službi bilo kojeg sistema kojem nikada nisam pripadao,“ istakao je odlučno. „Želio sam ostati slobodan umjetnik, onakav kakav sam bio od početka.“
U tim trenucima, kada se svijet oko njih mijenjao, Bebek je sve teže pronalazio zajednički jezik s Bregovićem. „Grupa je za mene prestala postojati prije četrdeset godina,“ rekao je, pomirljivo, ali s dozom tuge. „Nije to bila samo razlika u muzičkom ukusu. To je bio sukob ideja, pogleda na svijet i granice do koje muzika smije ići.“
Ono što je počelo kao muzička revolucija jednog vremena, pretvorilo se u priču o razlazu dvojice ljudi koji su zajedno stvorili istoriju. Dok je Bregović, kako mnogi tvrde, uvijek tražio način da spoji muziku s društvenim porukama, Bebek je želio da muzika ostane čista emocija, bez političkih konotacija.
- Njegove riječi danas djeluju kao svjedočanstvo jednog doba – vremena kada su umjetnici hodali po tankoj liniji između izražavanja slobode i rizika da budu pogrešno shvaćeni. „U to vrijeme već se naslućivao dolazak nečeg velikog i teškog,“ rekao je. „Nikada se prije nije dogodilo da se iz socijalizma prelazi u kapitalizam, i svi smo osjećali da dolazi neka vrsta kataklizme.“
U takvom okruženju, gdje je svaka rečenica mogla imati političku težinu, Bebek je izabrao šutnju umjesto kompromisa. Radije je otišao nego da pjeva ono što ne osjeća. Taj čin mnogi i danas tumače kao potez čovjeka koji je želio ostati dosljedan sebi, iako je znao da će time završiti jedno veliko poglavlje svog života.
- Četrdeset godina kasnije, kada priča o „Bijelom dugmetu“ i dalje izaziva nostalgiju, Bebekove riječi dobijaju novu težinu. One pokazuju da iza svake pjesme, svakog hita i svakog uspjeha često stoji i unutrašnja borba između umjetnosti i savjesti. I upravo ta borba, koja ga je koštala dijela karijere, učinila ga je jednim od rijetkih koji su ostali vjerni sebi – i muzici kakvu je oduvijek volio.
