Mnogi su pričali o prevari u braku, ali ono što je Jerotić rekao o tome dirnulo je ljude više od bilo kakvih savjeta iz knjiga. Šta je on to govorio, pročitajte u nastavku teksta:

  • Njegove misli i poruke o životu, ljubavi i braku ostale su duboko urezane u svijesti mnogih ljudi. Vladeta Jerotić nije govorio kao teoretičar, već kao čovjek koji je kroz svoj rad i iskustvo razumio dubinu ljudske prirode. Među brojnim temama kojima se bavio, jedna je izazivala posebno veliko interesovanje – prevara u braku. Tema teška i osjetljiva, ali i neizbježna, jer se tiče onih najdubljih emocija: povjerenja, izdaje i opraštanja.

Govoreći o toj temi, Jerotić je uvijek naglašavao da prevara nije jednostavan čin, već složen splet emocija, motiva i unutrašnjih konflikata. Smatrao je da postoji više oblika prevare i da svaka ima svoje uzroke i posljedice. Posebno je isticao razliku između žena koje varaju iz prolazne privlačnosti i onih koje to čine jer su u braku duboko nezadovoljne i emotivno prazne.

Prvi slučaj, objašnjavao je, događa se kada žena i dalje voli svog supruga, ali u jednom trenutku podleže tuđem udvaranju. Takva prevara ne mora nužno značiti kraj braka – ona je, prema Jerotiću, trenutak slabosti, a ne odraz stvarne želje da se napusti partner. U tim situacijama, žena i dalje može održavati normalan odnos s mužem, iako je posrnula pod težinom trenutnog iskušenja.

  • Drugi oblik prevare, onaj koji je smatrao znatno opasnijim, javlja se kada žena u braku više ništa ne osjeća. Kada nestane ljubavi, poštovanja i bliskosti, tada nova osoba postaje prilika za bijeg – ne samo od partnera, nego i od sebe. Tada prevara nije samo greška, već znak da je brak već duboko narušen.

Kada je jednom prilikom žena upitala Jerotića šta da učini nakon što je prevarila muža, njegov odgovor iznenadio je mnoge. Savjetovao joj je da se vrati suprugu i pronađe mir u tom odnosu, bez obzira na to koliko je njihov brak u tom trenutku bio hladan ili nesavršen. Isticao je da brak nije samo fizička povezanost, već duhovna zajednica dvoje ljudi. Govorio je da je moguće živjeti i u uzdržanosti, jer istinska bliskost ne mora uvijek imati tjelesni izraz.

U njegovim riječima uvijek se osjećala toplina, ali i duboka mudrost. Naglašavao je da su žene, baš kao i muškarci, sklone grijehu iz različitih razloga – iz tuge, razočaranja, pa čak i osvete. Posebno je govorio o onima koje varaju jer su same bile prevarene. U tim slučajevima, prevara postaje čin prkosa, a ne stvarne želje za bliskošću. Međutim, iza svega toga, govorio je Jerotić, krije se ljubomora – emocija koja razara i onoga ko je osjeća i onoga protiv koga je usmjerena.

  • Ljubomora, prema njemu, nije proizvod strasti, već želje za kontrolom. Ljudi često ne žele izgubiti moć nad onima koje vole, pa iz tog straha rađa se potreba da ih posjeduju. Taj osjećaj, ako se ne prepozna i ne savlada, postaje izvor sumnje i patnje koja uništava odnos.

Jerotić je duboko vjerovao da svaki brak može biti spašen, ako u njemu postoji i najmanji trag ljubavi. Smatrao je da bračna savjetovališta i stručna pomoć mogu odigrati ključnu ulogu u očuvanju porodice. Mnogi parovi koji su mu se obraćali bili su, kako je govorio, „na ivici pucanja“, ali su uz rad i razumijevanje uspjeli ponovo pronaći smisao zajedništva. Njegova poruka je bila jasna – nikada ne treba gubiti nadu, jer i poslije najtežih iskušenja moguće je krenuti iznova.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bila je da voljeti znači razumjeti i opraštati. Uvijek je naglašavao da prava ljubav ne podrazumijeva savršenstvo. Voljeti nekoga znači prihvatiti ga sa svim manama i slabostima. Tek tada, govorio je, možemo pomoći toj osobi da postane bolja. Upozoravao je da pritisci, ultimatumi i osude ne vode ničemu – oni samo produbljuju jaz. Nasuprot tome, strpljenje i iskrena podrška otvaraju prostor za promjenu.

  • Govorio je i o konceptu vječne ljubavi, ali ne kao o bajci, već kao o nečemu što zahtijeva trud i posvećenost. Smatrao je da je brak živa zajednica koja se mijenja kroz godine. Ono što dvoje ljudi spaja u mladosti, nije isto što ih drži zajedno u zrelom dobu. Ljubav, po njemu, ne prestaje – ona samo poprima nove oblike.

Jerotić je podsjećao da brak nije puka formalnost ni ugovor, već putovanje kroz život. On mijenja i supružnike i način na koji doživljavaju svijet. Cilj je, govorio je, dočekati zlatnu svadbu – ne zato što brak mora trajati, već zato što u tom trajanju ljudi otkrivaju dublji smisao.

Njegov pogled na prevaru i vjernost bio je istovremeno realan i pun nade. Nije osuđivao, već je pokušavao razumjeti. Kroz decenije rada sa ljudima naučio je da svaka priča ima svoje nijanse i da niko nije samo žrtva ili krivac. Ljubav i brak, govorio je, nisu polje savršenstva – već prostor učenja, praštanja i rasta.

  • Danas, u vremenu kada se brakovi lako raskidaju, njegove riječi djeluju kao podsjetnik na ono što je istinski važno. Ljubav nije trenutni osjećaj, već svakodnevni izbor. Prevara može razoriti odnos, ali može i otvoriti oči. Ako dvoje ljudi odluče da nauče iz grešaka i ponovo izgrade povjerenje, čak i najteži udarci mogu postati nova prilika za početak.

Njegova filozofija i danas nadahnjuje mnoge – da ne osuđuju, već da razumiju. Jer, kako je sam često govorio, „u ljubavi nema garancija, ali ima vjere, i to je ono što nas održava.“

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here