Društveni mediji nude mnoštvo prilika da podijelite svoju priču. Te priče se javljaju u obliku anonimnih ispovijesti koje se jako brzo prošire internetom i postanu hitovi. Danas vam otkrivamo malo više o tome.
Pojavom novih komunikacijskih kanala unutar društvenih mreža proširile su se mogućnosti za novinarske pothvate i stvaranje publike. Danas postoje brojni formati i kanali za pripovijedanje. No, ne smije se zaboraviti da svaka društvena mreža ima svoju publiku.
Prije nego što ispričate svoju priču na ovim platformama, morate shvatiti i analizirati svoju publiku. Poznavanje s kim razgovarate i razumijevanje onoga što žele uvelike će pomoći u stvaranju komunikacijske strategije i učinkovitom prenošenju vaših priča. Osnovna načela pripovijedanja na društvenim medijima ne razlikuju se značajno od konvencija pripovijedanja u njihovom širem, možda starijem kontekstu.
- Uglavnom online način izražavanja je ispovijest koju vam danas donosimo. Moja je majka umrla prije pet godina kada sam imao samo sedam godina. Prije pet godina moja je majka nestala kad sam imao samo sedam godina.
Moj je otac preuzeo odgovornost za moj odgoj. Nedavno, prije tri mjeseca moj se otac oženio, a ja sam upoznao maćehu – doduše ne baš dobru. Nije bila dobra prema meni kad smo bili sami, ali odlučio sam ne reći ocu, jer nisam imao dokaza i nisam znao kako bi on to prihvatio. Došao je prije deset dana i zatekao ju kako me vara.
Dogodilo se nešto s teškim posljedicama. Moj otac nije uzeo ni trenutak za razmišljanje; stao je uz mene. Tada je moje srce našlo svoj odmor. Nastavila je kako je otac morao birati između nje i malenog. Tata me pogledao i najavio sobi da će prekinuti vezu s njom. Tako je napustila naš dom, a on ju je tada uzeo za ruku i rekao joj da ide.
BONUS TEKST
Poljoprivredno mjesto dobro se plaća, 200.000 dinara, ali Marko Roša iz Banatskog Novog Sela ne može naći nikoga prikladnog za taj posao. Dok se bori s izazovima današnjeg tržišta rada, primjećuje veći problem – odgovarajuće kvalificirane ljude.
- To je gotovo nemoguće, napominju ljudi koji su spremni da rade za plate veće od 100.000 dinara. Čak i s plaćama od 150.000 do 200.000 dinara i dalje je teško privući zaposlenike.
Također trebamo voditelja proizvodnje koji može voditi računa o svim financijama, zaštitara i vozača traktora. Međutim, pronaći dobre kandidate za te pozicije također je prilično teško. Čini se da većina radije traži posao negdje drugdje, čak i ako je plaća fiksirana na 50.000 dinara, jer im je naše radno vrijeme prenaporno.
- Mi u sezoni radimo od jutra do mraka, dok druge firme ne rade. Marko bi istaknuo poteškoće koje imamo u zapošljavanju i zadržavanju osoblja, čak i ako nudimo financijske nagrade i mogućnosti.
Štoviše, predanost koju zahtijeva prilično je altruistična i odgovorna, budući da se mora marljivo pridržavati do kraja života – nešto što mnogi prihvaćaju s milošću. On tvrdi da većina ljudi ne priznaje prilično kolosalne korake koje poljoprivredni sektor poduzima u tehnološkom napretku.
Marko napominje da je na ovaj ili onaj način biti priznat kao vozač traktora tako ponižavajuća stvar; moderni traktori razvijeni su s vrlo visokim luksuznim funkcionalnostima, kao što su klima uređaj, autopilot — sve je to zabavno. Sada je moguće obući bijelu košulju dok upravljate traktorom, doći čist na gradilište, pa čak i smanjiti potrebu za dodatnim radnicima.
