Brak je oduvek bio institucija koja se smatrala temeljem društva, a pitanja o njegovoj pravoj svrsi često su se postavljala kroz istoriju. Mnogi ljudi smatraju da je glavni razlog za brak – rađanje i podizanje djece. Međutim, protojerej Andrej Tkačev nudi dublje i mudre uvide u ovo pitanje, ukazujući na to da djeca nisu primarni cilj braka. Kroz svoje teološke i filozofske misli, on objašnjava da je brak mnogo više od puka stvaranja potomstva. Prema njegovom mišljenju, brak je sveta zajednica između muškarca i žene, stvorena prvenstveno radi međusobne pomoći i podrške.
Tkačev upozorava da se u današnjoj kulturi često zaboravlja osnovna svrha braka, te je važno razumeti dublje značenje ove veze. U ovom članku, razmotrićemo glavne tačke koje Tkačev iznosi u vezi sa pravom svrhom braka, kako bismo shvatili da djeca nisu jedini razlog zbog kojeg ljudi ulaze u brak, te kako brak, kao sveti savez, podrazumeva međusobnu odgovornost, ljubav i podršku.
Brak kao Sveta Zajednica: Pomoć i Podrška
Jedan od ključnih aspekata o kojem protojerej Andrej Tkačev piše jeste da je brak sveta zajednica koja je stvorena za međusobnu pomoć. On naglašava da brak nije samo institut za rađanje i podizanje djece, već mnogo dublja institucija koja je od esencijalne važnosti za duhovni i emocionalni rast oba partnera.
Prema Tkačevu, Gospod Bog je, stvarajući ženu, imao nameru da ona bude pomoćnica prvom muškarcu, Adamu. Ovaj odnos nije samo praktičan – žena nije stvorena samo da pomaže u obavljanju kućnih poslova, već je njena uloga mnogo šira. Ona je moralni vodič svog muža, njegova savest. Njeno prisustvo u njegovom životu nije samo materijalna pomoć, već i duhovna podrška. Žena ukazuje svom mužu na njegove greške, upozorava ga na pogrešno ponašanje i usmerava ga ka ispravnim postupcima. U zdravom braku, muž mora biti spreman da prihvati ove savete i da ih posluša, što je osnovna osnova međusobnog poštovanja i ravnoteže.
Ovaj međusobni odnos pomoći i podrške omogućava da se brak razvija u stabilnu zajednicu u kojoj oba partnera rastu i podržavaju jedno drugo kroz sve životne izazove. Kroz takvu uzajamnu pomoć, brak postaje temelj u kojem oboje postaju emocionalno, duhovno i praktično ispunjeni.
Brak kao Stvaranje Jednog Telesa: Dva Postaju Jedno
Jedan od ključnih aspekata koje Tkačev iznosi jeste ideja da je brak sredstvo kroz koje dva individualna bića postaju jedno telo. Ovaj simbolički izraz znači da brak nije samo fizičko ujedinjenje muškarca i žene, već duboko duhovno i emocionalno povezivanje. To je stvaranje jednog bića koje se temelji na ljubavi, međusobnoj podršci i uzajamnoj odgovornosti.
Zajedno, muž i žena čine jedan organizam, u kojem je svaki od njih jednako važan i nezamenjiv. Tkačev objašnjava da brak predstavlja neku vrstu trostrukog bića, gde se u jednoj zajednici ostvaruju tri osnovna stuba: muškarac, žena i Bog. Bog je prisutan u svakom braku, a kroz njegovu prisutnost, brak postaje svet. Ovaj model pokazuje koliko je brak važan kao duhovna i emotivna veza, jer je više od samo fizičkog odnosa ili obične životne zajednice.
Fizičko Sjedinjenje i Suzdržavanje od Bluda
Brak, kako ga vidi Tkačev, takođe ima važnu funkciju u fizičkom sjedinjenju muškarca i žene. U današnjem društvu, gdje se često zanemaruju tradicionalni moralni principi, brak ima poseban značaj jer pruža okvir kroz koji se muž i žena mogu potpuno posvetiti jedno drugom, zadržavajući vernost i poštovanje.
Apostol Pavao, u svom pisanju, ističe: „Da bi se izbegao blud, svaki muškarac treba imati svoju ženu, a svaka žena treba imati svog muža“. Ovo nije samo preporuka, već i nužnost u svetu koji je preplavljen iskušenjima i nemoralnim ponašanjem. Brak, prema Tkačevu, nije samo radi rađanja djece, već ima etičku funkciju da pomogne ljudima da se suzdrže od grijeha, uključujući i preljub.
Kroz brak, ljudi se mogu zaštititi od moralnih iskušenja, jer je u braku puno lakše suprimirati želje za nemoralnim ponašanjem. Kroz međusobnu posvećenost i ljubav, brak pruža okvir u kojem oba partnera mogu izgraditi stabilnost, poštovanje i duhovnu čistoću. Samim tim, brak postaje duhovno sredstvo suzdržavanja od grijeha koji je sveprisutan u društvu.
Djeca Nisu Primarni Cilj Braka
Tkačev jasno ukazuje da djeca nisu primarni cilj braka. Iako mnogi ljudi brak vide kao sredstvo za ostvarenje roditeljstva, to nije njegova osnovna svrha. Djeca su, naravno, prirodni proizvod ljubavi i međusobne pomoći u braku, ali nisu razlog zbog kojeg se brak stupa. Brak je sredstvo za nadoknadu vlastite nepotpunosti, a tek kad partneri pronađu podršku i međusobno ispunjenje kroz brak, mogu postati roditelji.
Tkačev napominje da djeca nikada nisu bila sposobna održati brak stabilnim, niti bi trebalo da budu razlog za njegovu osnovu. Ako brak nije čvrst i stabilan bez djece, ni djeca neće imati moć da ga učvrste. Stabilnost braka, prema njegovim rečima, dolazi od međusobne ljubavi i uzajamne pomoći, a ne samo od prisustva potomstva.
Zaključak:
Brak je mnogo više od jednostavnog osnivanja porodice. Prema protojereju Andreju Tkačevu, brak je sveta zajednica, stvorena radi međusobne pomoći, pomoći partnerima u moralnoj i emocionalnoj ravnoteži, i suzdržavanju od grijeha. Djeca, iako važna, nisu glavni cilj braka. Stvaranje stabilnog, ljubavnog odnosa između muškarca i žene treba biti prioritet, jer dva postaju jedno telo, a kroz ovu duhovnu povezanost, brak postaje temelj za izgradnju porodice, ljubavi i stabilnosti.
