Penzioni sistem u Bosni i Hercegovini: Izazovi i perspektive
Penzioni sistem u Bosni i Hercegovini suočava se s brojnim izazovima koji prijete njegovoj dugoročnoj održivosti. Ekonomisti i stručnjaci iz različitih oblasti upozoravaju na neophodnost hitnih reformi kako bi se osiguralo da penzioni sistem može izdržati pritiske koje donosi povećan broj penzionera i stagnacija na tržištu rada. Prema podacima, omjer između zaposlenih i penzionera izuzetno je zabrinjavajući, što postavlja pitanje budućnosti ovoga sistema.
U Bosni i Hercegovini, prema najnovijim statistikama, postoji oko 852.603 zaposlenih i 767.156 penzionera. Ova brojka rezultira omjerom od samo 1,11 zaposlenih na jednog penzionera. Ova situacija nije održiva i postavlja temelje za značajne pritiske na penzioni fond, posebno u kontekstu rasta broja penzionera, a stagnacije na tržištu rada. U Republici Srpskoj, situacija je još teža, gdje na svakog osiguranika dolazi više penzionera, što dodatno komplikuje situaciju. Ovakav omjer ne samo da ukazuje na trenutne probleme, već i na potencijalne dugoročne posljedice koje bi mogle uticati na sve građane.
Finansijski izazovi i razlika u prihodima
Jedan od ključnih problema s kojima se suočava penzioni sistem je značajna razlika između prikupljenih doprinosa i potrebnih sredstava za isplatu penzija. U Federaciji BiH, na primjer, procijenjeno je da je za isplatu penzija u ovoj godini potrebno oko 4,42 milijarde KM, dok se očekuje da će se kroz doprinose prikupiti samo 3,27 milijardi KM. Ova razlika od otprilike 1,15 milijardi KM mora biti pokrivena iz budžeta, što dodatno opterećuje javne finansije. Ove brojke jasno ukazuju na alarmantan trend koji ukazuje na hitnu potrebu za reformama.
Stručnjaci naglašavaju da bi ovakva situacija mogla postati neodrživa ukoliko se ne preduzmu bliske mjere za poboljšanje radnih uslova i povećanje broja zaposlenih. Ekonomista Aziz Šunje sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu upozorava da trenutni model finansiranja penzionog sistema može ugroziti dugoročnu stabilnost, ukazujući na potrebu za smanjenjem javnih izdataka u oblasti penzija kako bi se oslobodio prostor za ulaganje u privredu i infrastrukturu. Osim toga, važno je naglasiti da bi povećana zaposlenost mogla donijeti dugoročne benefite ne samo za penzioni sistem, već i za cijelu ekonomiju.
Moguća rješenja i reforme
U cilju poboljšanja situacije, ekonomisti predlažu niz mjera koje bi mogle pomoći u stabilizaciji penzionog sistema. Među njima se ističu povećanje zaposlenosti i reforme koje bi prilagodile sistem penzionog osiguranja praksama iz Evropske unije. Profesor Nikola Papac s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru naglašava važnost suzbijanja rada na crno, prilagođavanja poreske politike te podrške samozapošljavanju. Ove mjere bi mogle znatno poboljšati situaciju i smanjiti pritisak na penzione fondove.
Osim toga, važno je raditi na povratku radne snage iz inostranstva koja je napustila zemlju u potrazi za boljim uslovima rada. Ove mjere nisu samo usmjerene ka povećanju broja zaposlenih, već i ka osiguranju da mladi ljudi ostanu u zemlji i doprinose ekonomiji. Stvaranje stimulativnog poslovnog okruženja može privući investitore i podstaći otvaranje novih radnih mjesta, što je ključno za budućnost penzionog sistema. Primjeri iz drugih zemalja pokazuju da su stimulativne mjere i podrška malim i srednjim preduzećima doprinijele smanjenju nezaposlenosti i povećanju stabilnosti tržišta rada.
Ustavni izazovi i budućnost sistema
Dodatnu kompleksnost situaciji donosi i postupak pred Ustavnim sudom Federacije BiH, koji se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Ove promjene, ako budu usvojene, mogle bi dovesti do dodatnih opterećenja na već opterećeni sistem. Različite visine penzija za osobe s manje od 20 godina staža postavljaju pitanje pravičnosti i održivosti sistema. Odluke koje donese Ustavni sud mogle bi značajno uticati na način obračuna penzija te zahtijevati dodatna izdvajanja iz budžeta. Ova pravna neizvjesnost dodatno otežava planiranje i provedbu reformi koje su hitno potrebne.
Na kraju, stabilnost penzionog sistema direktno zavisi od broja zaposlenih i visine uplaćenih doprinosa. Stoga se postavlja ključno pitanje: kako povećati zaposlenost i osigurati da što više radnika bude prijavljeno i osigurano? Ove reforme i odluke će odrediti budućnost penzionog sistema, ne samo za sadašnje penzionere, već i za sve buduće generacije koje će se suočiti sa ovim izazovima. U tom kontekstu, važno je uključiti sve relevantne aktere – od vlade, preko poslodavaca do sindikata – u proces donošenja odluka koje će oblikovati budućnost sistema.
