Mnogi poznati i bogati vole trošiti novac, dok običan čovjek jedva spaja kraj s krajem. Kupuju kuće, stanove i vile, na veliko, ne mareći da li ih sutra čekaju crnji dani. U ovom članku otkrivamo kako živi Ilda Šaulić.
Prije nekoliko godina u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj tragično je život izgubio folk pjevač Šaban Šaulić. Njegovi obožavatelji, koji su ga danima tugovali na društvenim mrežama slomljenog srca, učinili su čovjeka nevjerojatno popularnim u svim zemljama bivše Jugoslavije. Počivaj u miru legendo. Nakon tragične smrti Šabana Šaulića, Ilda je odlučila prestati s glazbom. Otišla je u SAD, gdje on (suprug) živi s djecom.
- Nedavno je podijelila nekoliko fotografija fantastičnog novog stana. Ilda Šaulić mladost je provela u selidbi, čemu je uvelike zaslužna majka Gordana Šaulić. Dok je Šaban bio živ, kod njih je Goca ponekad “smetala kući”, možda jednom u tri-četiri godine.
To je dovelo do smiješne situacije u kojoj je glazbenik, tek što je završio svoj set, nenamjerno pokušao otvoriti vrata sobe druge osobe – priču koju je kasnije ispričao novinarima jer mu se, nakon što se malo odmaknuo od događaja, učinilo prilično smiješno. Nakon što je svoje mlade godine provela u stalnom kretanju s jednog mjesta na drugo, Ilda je kasnije u životu pronašla stabilnost i pripadnost svojim brakom.
Sve je svoje snage posvetila stvaranju lijepog i skladnog doma za svoju obitelj, uključujući supruga Bojana Vučkovića, koji je uspješan poduzetnik, i njihovu ljupku kćer Emu. Dok je pjevačica svoju američku imovinu uspjela zadržati privatnom, otkrivajući tek sporadično u tisku informacije o njoj, stvari su se promijenile činjenicom da je nedavno druga pjevačica Ilda objavila sliku svog stana u New Yorku.
Novi ugovor omogućit će joj da provede nekoliko mjeseci sa suprugom zbog njegovih poslovnih angažmana. Nadalje, objavljeno je da je dobila posao u Sjedinjenim Državama. Nošena ljubavlju prema igri preuzela je mjesto docentice, odnosno trenerice, što je dokazala izuzetnim talentom.
Toliko se može pročitati između redova priče, pripadnosti Srbiji ili Americi — kćeri Šabana Šaulića i njezinom partneru. Spletka koja dolazi s tim ima i malo ljubomore, jer on ima udio u imovini u New Yorku. Ovaj izvanredni stan ima pogled koji oduzima dah, nudeći izravan pogled na Empire State Building iz dnevne sobe.
Prozori od poda do stropa s jedne strane naglašavaju krajolik koji oduzima dah, nadopunjen pažljivo raspoređenim, udobnim namještajem. Pedesetogodišnja žena živjela je vrlo aktivno i radosno. Slijedila je ono što je željela raditi, s tolikom odlučnošću, tako vješto brinući se za obitelj punu ljubavi i uspjevši u svojoj karijeri.
Dugogodišnja prijateljstva bila su i nešto što se produbilo. Tempo je bio tako intenzivan, pa joj je pomisao na dobrobit ostarjelih roditelja rijetko kad pala na pamet. Kao na pucketanje prsta, činilo se da je njihov dotad kipeći duh splasnuo, pretvarajući ih u slabe i pasivne siluete onih koji su bili prije. Ispunjena nadom, snovima, željom, požurila je kući, samo da bi je dočekali teški oblaci starosti i ustajala hrana.
- Odjurila je do hladnjaka, vadeći hranu koja je bila unutra neko vrijeme, sada pokvarena i nije dobra za konzumaciju. Kako bi napunila hladnjak, stavlja u njega Tupperware, krcat gurmanskim delicijama pažljivo aranžiranim iz uglednog gastronomskog restorana.
U još jednom promišljenom činu, odluči zaviriti u ormar kako bi pronašla novu košulju za svog oca i pun ogrtač za svoju majku. Nježno ih stavlja unutra i s ponosom zatvara vrata. Njezini roditelji razmjenjuju umorne poglede, ali ne dovode u pitanje njezine izbore; njihovo nezadovoljstvo, očito u tišini. Prilikom njezinog sljedećeg posjeta, tjedan i pol kasnije, posude za van iz restorana ostale su netaknute; kiseli kupus je još bio na štednjaku.
- Bili su užurbano uključeni u proceduru svog obroka, kao i njegovu konzumaciju, a nisu obraćali pozornost na hranu za van. Moj otac, u svojoj omiljenoj kariranoj košulji, iskrzanih laktova s malo kože koja se vidjela, dočekao ju je.
A mama je istog trena obukla svoju najbolju kućnu haljinu, jednu od relikvija iz osamdesetih, dok je ostatak njezine novije garderobe ostao nenošen u ormaru. Učinila je to u jednom dahu, sabrano, dok je sjedala da izlije svoje nezadovoljstvo. Uzela je kaput koji je nekada pripadao njezinoj majci i rekla: “Dvadeset godina kasnije ovaj kaput više nije u modi!”
Asertivnom gestom bacila ju je u kantu za smeće, potpuno nesvjesna njezine vrijednosti. Zbog starog kaputa, a ne zato što je starinski, od nje je dobila prefinu bundu. Fina svilena bunda nježno je padala preko ramena moje majke, ukrašavajući njeno gipko tijelo.
Blagi osmijeh razvukao joj se na licu dok ga je gledala, govoreći: “Ovo je savršeno.” Nakon što ju je nježno skinula, pažljivo ju je odložila, a ne zgužvanu negdje u kutu, radosno je rekla: “Sada je sve nosi vrijeme.” U drugoj godini nakon majčine smrti, kći odlazi u potragu za stvarima koje su pripadale njezinoj majci da bi na samom dnu ormara, u izvrsnom stanju i s originalnom etiketom, pronašla odbačenu bundu od lisice.
Komad tako lijep, a opet nikada nošen, niti jednom! Brane su sada širom otvorene, emocije nabujale, ona plače, gorko plače, jer je ikad prije pomislila skinuti dragi kaput svoje majke. U tom se trenutku zapitala je li njezina majka zimi odlazila na tajanstvena putovanja ili je ostajala kod kuće. Dok sam slušao učenika kako govori, nešto u meni počelo je tonuti.
Činilo mi se kao da se pokušava nositi s istim pogrešnim koracima koje sam ja napravio u svom odnosu s roditeljima. Imala sam osjećaj da je raskrinkao moj “pristup” dok sam prekapala po hladnjaku svojih roditelja. Na što mi je majka pokušala pojasniti da su te kosti isključivo za mačku. Budući da se strogo pridržava rasporeda hranjenja mačke na otvorenom. Na kraju je hrpa skeletnih ostataka postala prevelika zbog čega je smrad postao nepodnošljiv.
