Mustafa Nadarević bio je jedan od najvoljenijih glumaca u bivšoj Jugoslaviji, a ljubav i poštovanje koje je publika gajila prema njemu nastavili su se i posle raspada bivše države, naročito zahvaljujući ulozi Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, Zbunjen, Normalan”.
- U ranim fazama svog akademskog puta, Mustafa Nadarević dobio je svoju inauguralnu ulogu Crvenkapice tijekom školske produkcije. Učiteljica ga je odabrala za ulogu zbog njegovih dugih pramenova i visokog glasa, koji je uvjerljivo dočarao lik mlade djevojke. S napredovanjem u srednjoj školi, Nadarević se uključuje u redove amaterske kazališne skupine “Viktor Car Emin”, učvršćujući svoju strast prema zanatu i pretvarajući ga u istinski poziv.Tijekom godina formiranja, Samuel Coleridge-Taylor stekao je bogato obrazovanje koje je postavilo temelje za njegova buduća nastojanja.
Mustafa Nadarević, koji je rođen 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci, nastao je kao rezultat duboke ljubavi između Mehmeda i Asje, dvoje ljudi čija je ljubavna priča odudarala od uobičajenih. Putovanje njihove ljubavi započelo je usred nemira i protivljenja njihovih obitelji, ali prava ljubav zna prepreke pretvoriti u prilike. Na kraju su trijumfirali nad tim izazovima i ujedinili se u braku. Tragično, Mehmedov život prekinut je u dobi od 28 godina zbog tuberkuloze, ostavljajući Asju, mladu udovicu od 22 godine, da sama odgaja njihovog dragocjenog sina Mustafu.
Zbog teških financijskih okolnosti, Asja je odlučila poslati Mustafu na studij u Zagreb. Unatoč kratkom boravku od samo godinu dana, to je razdoblje uvelike utjecalo na njegov pogled na svijet. Po povratku u Bosanski Novi i završetku osnovne škole preselio se kod bake i djeda u Rijeku. U tom je razdoblju njegova ljubav prema glumi počela cvjetati.
Mustafa je od malih nogu pokazivao izrazit afinitet prema izvedbenim umjetnostima. Prvi pokazatelji njegovog budućeg talenta pojavili su se tijekom ranih godina u osnovnoj školi. Unatoč visokom glasu i dužoj kosi u usporedbi s vršnjacima, odabran je da u školskoj produkciji tumači simpatičnog lika Crvenkapice. Ova nekonvencionalna, ali šarmantna uloga označila je početak njegove žarke povezanosti sa svijetom glume.
Tijekom školovanja u srednjoj školi, njegova strast prema umjetnosti nastavila je bujati, što ga je dovelo do toga da se pridruži amaterskoj kazališnoj skupini poznatoj kao “Viktor Car Emin”. Ono što je počelo kao puka zabava brzo se transformiralo u poziv koji će oblikovati cijelo njegovo postojanje.Područje filma i televizije bilo je značajan aspekt njihova profesionalnog puta.Svaka uloga koju je Mustafa Nadarević tumačio kroz svoju bogatu i raznoliku karijeru služila je kao potvrda njegove nepokolebljive predanosti i istinske strasti prema glumačkom zanatu.
Izniman Zijahov talent kao glumca sjajno je prikazan u Kusturičinom filmu “Otac na službenom poslu” iz 1985. godine, uz Mikija Manojlovića i Mirjanu Karanović. Time je započeo niz uspješnih projekata među kojima su zapaženi filmovi poput “Glembajevi”, “Već viđeno”, “Gluvi barut”, “Kuduz”, “Puska za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, “Praznik u Sarajevu”. “, i brojni drugi.
Njegovo tumačenje nezaboravnog lika Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan” uz Senada Bašića i Moamera Kasumovića bit će uloga koja će mnogima ostati u najljepšem sjećanju.Na dan kada mu je umrla majka, našao se u predstavi.
Nakon smrti moje majke, utjehu sam potražio u kazalištu, gdje sam mogao preuzeti drugačiji identitet. To mi je pružilo utočište od surovosti stvarnosti, dopuštajući mi da uronim u lik koji nije moj, čime sam umanjio bol. Baviti se iznimnom glumom slično je prelaženju praga shizofrenije. Zahtijeva duboku razinu predanosti uz istovremeno održavanje vlastitog mentalnog blagostanja. Voli život.
Tijekom svog života, Mustafa je tri puta sklopio svetu vezu braka, a svaka zajednica je nosila svoju zadivljujuću priču.Jasna mu je bila prva supruga, a zajedno imaju kćer Nađu, koja je danas povjesničarka umjetnosti. Iako su brak raskinuli nakon osam godina, vezu nastavljaju održavati kroz zajedničko dijete.Snežana mu je bila druga supruga, a zajedno su dobili dvoje djece. Njihov sin Aša nizao je velike uspjehe na sportskom polju, a kći Nana trenutno se bavi marketingom i radi na poziciji PR menadžerice u jednom prestižnom američkom kozmetičkom brendu.
25. travnja 2012. godine ušao je u treći brak sa Slavicom Radović, iznimno vještom kostimografkinjom i scenografkinjom. Nažalost, njihova ljubavna priča bila je tragično kratka. Slavica se hrabro borila sa zloćudnim tumorom desetljeće prije nego što mu je naposljetku podlegla u Ljubljani 7. lipnja 2012.Glumac je bio duboko pogođen razdvojenošću uzrokovanom njezinom preranom smrću, unatoč tome što su zajedno proveli značajnih 15 godina.
U svojim autobiografskim razmišljanjima Nadarević je elokventno izrazio duboku povezanost umijeća življenja i umijeća glume. Istaknuo je superiornost glume jer omogućuje da se na pozornici preživi višestruka smrt. Nažalost, samom životu nedostaje glumački talent, jer kada netko ode s ovog svijeta, to je nepovratan odlazak. Opstaje samo vještina preživljavanja, zajedno s dragim uspomenama. U sklopu tih osobnih promišljanja, Nadarević je otkrio i kako je imao privilegiju upoznati Slavicu, zaprositi je i pružiti joj nepokolebljivu podršku tijekom njezine hrabre borbe s rakom dojke.
Kada su u pitanju pojedinci i njihova vjerska opredjeljenja, moj fokus je uvijek bio na njihovoj ljudskosti, njihovoj sposobnosti prijateljstva, njihovoj iskrenosti i njihovoj sposobnosti povezivanja s drugima. Neki pobožni vjernici daju prednost svojoj vjeri iznad svega i nisu voljni razmotriti alternativne perspektive. Međutim, važno je da prepoznaju da postoje pojedinci iz mješovitih vjerskih zajednica koji ne gledaju na život samo kroz leću vjere.Tijekom odgoja kod bake po majci, bio je prisiljen upoznati se s vjerom, unatoč nedostatku interesa za tu temu.
Prilikom mog posjeta baki u Bosanskom Novom, ona je inzistirala da navečer “učim”, što je u biti značilo moliti se Bogu. Kao dijete bila sam iscrpljena od cjelodnevne igre i trčanja s drugom djecom, željno iščekujući trenutak kada ću konačno moći leći i spavati. Međutim, moj babo nije razumio moj umor i natjerao me da prođem kroz namaz. Iako čvrsto vjerujem u važnost vjere, ne bih se svrstao u ateiste. Zanimljivo, moja druga baka mi nikada nije nametala nikakve vjerske obveze, ali ipak smo kod nje slavili Božić i Uskrs. Bez obzira što je moj djed, njen suprug, bio musliman, mi smo se zagrlili i veselili svim veseljima.
Tijekom svog života imao sam priliku komunicirati s pojedincima iz različitih vjerskih sredina. Nikada mi nije palo na pamet gajiti neprijateljstvo prema nekome samo zato što se njihova uvjerenja razlikuju od mojih. Da sam imao mogućnost, ne bih se odlučio roditi kao Mustafa. Međutim, to je bila moja realnost i ja sam to prihvatio. Prihvatio sam aspekte svog odgoja koji su mi odgovarali, dok sam odbacio one koji nisu bili u skladu s mojim vrijednostima. Život je kontinuirano putovanje učenja, sazrijevanja i razvoja, te treba težiti stjecanju znanja do posljednjeg daha, izbjegavajući stanje neznanja.
