- Stan Radoša Bajića je oaza mira, utočište mira. Radoš Bajić je svestran pojedinac koji se ističe u području izvedbe, filma i scenarija. Dobitnik je nebrojenih priznanja, a nesumnjivo će ih biti još puno. Međutim, osim njegovih izvanrednih postignuća u karijeri, ono što ga uistinu karakterizira je njegova nepokolebljiva predanost svojim voljenima. Kućom Radoša Bajića vlada izniman mir koji zadivljuje svakoga tko doživi njegovu dražesnu privlačnost i gostoljubivi ambijent.
Radoš Bajić, kojeg mnogi smatraju najbogatijim glumcem, ne u smislu materijalnih dobara, već zbog izvanrednog postignuća suživota sa svim svojim potomcima, živi u prekrasnoj trokatnici smještenoj u mirnom beogradskom susjedstvu. Unutar ovog prebivališta, sreća i smijeh prožimaju zrak dok su Radoš, njegova voljena supruga Milena, njihova kći Jelena i njezin suprug, njihov sin Nedeljko i njegova bliska družica, te, naravno, glumčevi voljeni unuci Sofija, Lenka, Aleksandar i Filip , svi skladno žive pod jednim krovom.
Dvorište, koje je prostrano i živahno, često je mjesto okupljanja simpatične skupine pasa koji se svakodnevno veselo igraju. Susjedi obitelji Bajić s oduševljenjem jamče za Radoševo izuzetno gostoprimstvo, obasipajući ga samo divljenjem. Oni potvrđuju da Bajić pokazuje iste pristupačne, vedre i dosljedno ljubazne kvalitete izvan ekrana kao i na televiziji. Unatoč stalnim pohvalama koje dobiva, Bajić svoju suprugu Milenu dosljedno ističe kao stijenu njihove obitelji i doma.
Kroz izazovno razdoblje obilježeno njezinom bolešću, cijela se obitelj zajedno suočavala s nedaćama. No, Bajić i njegova supruga ostali su složni, izašavši iz iskušenja još jači i još čvršće povezani, uz pomoć više sile. Vrijedi spomenuti da je Radošev film “Heroji Halijarda” s impresivnom glumačkom postavom među kojima je i Žarko Laušević postigao izniman uspjeh i o njemu se i dan danas priča.
Radoš Bajić, ime koje odzvanja generacijama, posjeduje neospornu karizmu i ima značajan utjecaj na srpsku umjetnost. Kroz svoj put, Bajić se profilirao kao cijenjeni glumac, scenarist i redatelj, učvrstivši svoju poziciju istaknute osobe na filmskom, televizijskom i kazališnom planu. Ovaj segment bavi se životom i umjetničkim djelovanjem Radoša Bajića, istražujući njegov značajan doprinos srpskoj kulturnoj baštini.
Odrastajući u skladnom okruženju obitelji Bajić, Radoš je u mladosti razvio duboku strast prema umjetnosti i izvedbenim umjetnostima. Dok je osnovno obrazovanje završio u rodnom gradu, svoj glazbeni talent nastavio je u srednjoj glazbenoj školi u Nišu. Međutim, njegova ljubav prema glumi ostala je nepokolebljiva. Godine 1976. Radoš je uspješno diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi cijenjene profesorice Ognjenke Milićević, čime su se otvorili temelji njegovih budućih nastojanja na području umjetničkog izražavanja.
Tijekom studija Radoš Bajić je stekao priznanje za svoje iznimno glumačko umijeće. Godine 1975., još tijekom školovanja, osigurao je ulogu Nedeljka Čabrinovića u predstavi koju je režirao Veljka Bulajića. Po završetku studija ugledna beogradska kazališta pozivala su ga da se pridruži svojim prestižnim ansamblima.
Njegove iznimne izvedbe u raznim filmovima, TV dramama i serijama učvrstile su njegovu reputaciju majstora pripovjedača na filmskom platnu. Kroz svoju karijeru ostvario je nezaboravne uloge poput Nedeljka Čabrinovića u filmu “Atentat u Sarajevu” iz 1976. godine, Anđelka u omiljenom kultnom filmu “Zvijeri” te mladog pilota Dalibora u TV seriji “Partizanska eskadrila”. No, njegova uloga Sekule u filmovima “Sekula i njegove žene” (1986.), “Sekula se opet ženi” (1991.) i “Treća sreća” (1995.) istinski je osvojila srca publike. Ova dirljiva priča smeštena je u živahno selo u Šumadiji i postala je neodvojivi deo naše kulturne baštine. Ekran mu služi kao platno, gdje vješto isprepliće autentične priče koje ostavljaju trajan dojam.
